U sklopu programa slavljena je euharistija u kripti crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru koju je predslavio župnik župe sv. Antuna na Svetom Duhu u Zagrebu fra Martin Jaković.

- Hodimo zemljom koja je s jedne strane napaćena, a s druge strane zemljom koja nosi ljude koje je Gospodin poslao na ovaj svijet, udahnuo im dah života, dah vjere. Oni ovdje gdje žive i rade žele svjedočiti uskrslog Gospodina. Bog nas je stavio točno na ono mjesto na kojem trebamo biti, da na njemu donosimo istinu Njegove ljubavi i prepoznajemo žrtvu koju Isus podnosi radi nas i našega spasenja. Dobro je da se sjetimo da trebamo s više žara dati ono što smo od njega primili - rekao je fra Martin.

Komentirao je događaje s puta, susrete s malim mjestima, molitve u crkvama, samostanima, susrete s dobrim kršćanskim dušama koje svoje tijelo i duh krijepe na Euharistiji.

- I ovdje u Mostaru, gdje se stapaju kulture, Bog nam govori o životu Crkve, redovnika i svećenika i povjerenog naroda, istaknuo je. 

Hodočašće je usporedio s iskustvom Isusovih učenika na Gori preobraženja nakon kojega se vraćaju u zbilju.

- Želio bih da nam ostane u svijesti kako su svi lijepi trenuci proživljeni na ovom putu dar Božji i imaju smisao. Svatko od nas na hodočašće je pošao sa svojim razlogom. No, važno je na tom putu susresti Gospodina i spoznati da je Bog stvorio sve ono što nas okružuje. I zato zahvalimo što nas je obogatio prirodom koja nas je vodila k ljudima, da nam pohodi ovim mjestima budu susreti Boga i čovjeka. Neka nam i ovo hodočašće pomogne da dajemo više od sebe, da ono što doživljavamo u duhovnom i vjerničkom smislu donese plodove i u naš život, kako bismo bili više nasmijani, otvorena srca, bez straha pred budućnošću čineći sve da Gospodina proslavimo cijelim bićem - naglasio je fra Martin Jaković.

Župnik župe sv. Petra i Pavla fra Bože Bilić hodočasnike iz Hrvatske upoznao je s poviješću franjevačke nazočnosti u Mostaru. Objasnio je značenje slavljenja mise u kripti župne crkve koja je u gradnji. Nakon pada Turaka 1886. godine ovdje je sagrađena crkva, a u posljednjem ratu ta je crkva srušena 8. svibnja 1992. godine. Čišćenje ruševina počelo je 1995., a već iste godine – od kraja studenoga do Božića – izgrađena je kripta. Fra Bože je prikazao dinamičan pastoralni rad franjevaca u Mostaru, jer se uz crkvu sv. Petra i Pavla nalazi i samostan, ujedno i sjedište Hercegovačke franjevačke provincije. Ovdje djeluju i brojne vjerničke skupine. Fra Bože je napomenuo kako iz ove franjevačke provincije potječu franjevci mučenici XX. stoljeća, te je njihova krv plod mnogih zvanja u provinciji koja se uvelike obnovila u drugoj polovici prošloga stoljeća.

I upravo poštovanje prema 66 franjevaca mučenika, kao i bliskost sa sv. Nikolom Tavelićem, također mučenikom, hodočasnike „Nikolinom Bosnom" odvelo je i na Široki Brijeg. Ondje su pohodili Crkvu Uznesenja Marijina i tamošnji franjevački samostan, središte podizanja tamošnjega puka nakon turske vladavine. Radili su na opismenjavanju puka, pomagali formirati društveni i gospodarski život kraja, a potom i svoju zajednicu obogatiti učenim redovnicima. S godinama je ovaj samostan postao sjedište pismenosti i obrazovanja.

Široki Brijeg u novije vrijeme posebno je prepoznatljiv kao mjesto štovanja 66 širokobrijeških mučenika – hercegovačkih franjevaca ubijenih između 1942. i 1945. godine. Bili su žrtve komunističkoga progona, jer se nisu željeli odreći niti vjere u Krista niti služenja narodu kojem su poslani za spasenje duša. U širokobriješkoj crkvi pokopana su 24 franjevca. Poznata su mjesta stradanja još 10 redovnika, a za ostalima se traga.

Danas u samostanu na Širokom Brijegu djeluje 17 redovnika potrebnih u pastoralu za 17 tisuća vjernika. O snazi vjere i života u ovom kraju svjedoči i podatak od oko 100 vjenčanja i 250 krštenja u jednoj godini. Obogaćeni tim informacijama, hodočasnici iz Hrvatske nastavili su put prema Međugorju.