Sv. Antun - svetac cijeloga svijeta

Sveti Antun jedan je od najštovanijih i najomiljenijih svetaca u hrvatskom narodu. Posvećene su mu mnoge crkve, po njemu su mnogi dobili imena, njemu se mnogi katolici, pa čak i oni koji nisu vjernici, obraćaju u teškim životnim trenucima.

sv_ante_drveni_kip.jpg
Autor
Laudato
Fotograf
www.zvirnjaca.net
Objavljeno:
 
14.06.2017 08:09
U brojnim hrvatskim župama i crkvama, koje su posvećene Svecu svega svijeta, svečano se slavi blagdan sv. Antuna Padovanskog. "Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore. Prepuni smo riječima, a prazni djelima." (Sveti Antun)

Sv. Antun (Ante, Anto, Antonio, Antonija…) rođen je 1195. godine u portugalskom glavnom gradu Lisabonu. Krsno mu je ime bilo Fernandez Martin de Bulhorn. Roditelji, otac Marti i majka Marija, bili su plemićkog podrijetla. Kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost - to pravo duševno plemstvo koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su svome sinu usaditi u srce revnije nego išta drugo.

Već u svojoj petnaestoj godini odlučio je svoj život posvetiti Bogu, pa stupa u samostan Augustinaca u Lisabonu. Studirao je Sveto pismo i crkvene oce te se posebno brinuo za bolesnike. Da bi se što više posvetio Bogu i potrebitima, na vlastitu zamolbu biva premješten u augustinski samostan sv. Križa u Koimbru. Svoj život posvetio je molitvi, živio je vrlo pobožno i samozatajno. Najvjerojatnije je zaređen za svećenika 1219. godine. Potresen mučeničkom smrću marokanskih misionara iz reda sv. Franje, Antun 1220. godine stupa u red sv. Franje i odlazi u Maroko, ali ga teška bolest umjesto u domovinu vodi u Messinu na Siliciji.

Nakon višemjesečnog oporavka u Assisiju je oko Duhova 1221. godine susreo sv. Franju, što je bilo presudno za ostanak u Italiji.

Bio je briljantan propovjednik zbog čega mu je Sveti Franjo dao dopuštenje i punomoć da može propovijedati po cijeloj Italiji. Kao propovjednik i učitelj bogoslovije proputovao je posebno sjevernu Italiju i južnu Francusku. Propovijedi su mu bile praćene posebnim znakovima i čudesima. Godine 1227. izabran je za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji, ali se radi propovijedanja nastanio u Padovi. Nakon smrti sv. Franje 1226. godine, sv. Antun u svojoj 32. godini postaje provincijal proširene bolonjske provincije. Jedno vrijeme boravi u Rimu kao izaslanik svoga reda kod pape Grgura IX., nakon čega se vraća u Padovu.

Umro je 13. lipnja 1231. godine u Arcelli kod Padove s 36 godina. Svetim ga je proglasio papa Grgur IX. već  1232. zbog mnogih čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga „Čekić za krivovjerce“ jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, „Škrinja zavjetna“ zbog izvanrednog poznavanja Svetog pisma te „Svetac cijelog svijeta“ jer je rođen u Lisabonu, a djelovao u Sjevernoj Africi, Francuskoj i Italiji.

Njegova subraća 1263. godine posvetili su mu u Padovi crkvu i prenijeli njegove moći. U Bazilici Sv. Antuna Padovanskog brojni hodočasnici žele vidjeti i njegov jezik kojim je propovijedao i hvalio Boga. Umjetnici ga prikazuju s djetetom Isusom u naručju te s knjigom ili ljiljanom u ruci. Zaštitnik je propovjednika, siromaha, budućih majki, putnika, ribara, mornara, starih ljudi, žetvi, konja, izgubljenih stvari, pošte, brodoloma, gladovanja, Portugala i vjere u Presveti Sakrament.

Uz relikvije sv. Antuna vezana je za Zagreb i Hrvatsku posebna zanimljivost upisana u povijest. Naime, povodom 800. obljetnice svečeva rođenja 1995. godine po prvi puta su bile iz Italije iznesene njegove moći i donesene u zagrebačku župu Sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Crkva u svijetu

Još iz rubrike: