Potkraj 2. svjetskog rata, već 1944. godine, partizani su zarobili brojne hrvatske civile gdje bi se god našli, a da nisu izbjegli iz ovih krajeva. Potom bi ih doveli u Stolac, gdje su ih ''prijekim postupkom“, tj. bez sudskoga procesa, osuđivali i ubijali.
 
Neposredno nakon rata, osobito poslije Bleiburške tragedije, u svibnju/lipnju 1945., na tisuće sudionika Križnoga puta našega naroda dovodili su iz smjera Mostara, kao i mnoge nevine ljude, uglavnom civile, iz svih hercegovačkih, susjednih dalmatinskih i južnobosanskih općina, na ovaj ''sud“ u Stolac i tu im s lažnim svjedocima presuđivali i potom ih masakrirali.
 
Nakon prisilne šutnje (1945.-1990.), konačno su progovorili svjedoci tih zbivanja, te su masovne grobnice ove naše mučene subraće otkrivene, i to na petnaestak mjesta, ne samo u jamama, nego i u rupama, kanalima i u koritu Bregave, a osobito Radimlje. Svjedoci su konačno otkrili šokantna svjedočanstva o mučenju žena i djevojaka u raznim narodnim nošnjama, osobito s područja zapadne Hercegovine, zatim nekolicine nepoznatih franjevaca i drugih svećenika. U novije vrijeme pojavili su se i podaci o stradanju petorice franjevaca nad jednom jamom u blizini Stoca.
 
U znak poštovanja prema ovim žrtvama i njihovim patnjama najmanje što možemo učiniti jest da u javnosti svjedočimo i da se za njih javno Bogu molimo i osobito sv. Misu prikazujemo.
 
Na sjednicama prošlih godina s više načelnika hercegovačkih općina dogovoreno je da će oni sa svojom pratnjom doći i položiti vijence za stradale s područja svojih općina na ovome mjestu. Isto tako, odlučeno je da se zamole brojni KUD-ovi da u narodnim nošnjama dođu kao počasna straža onima koji su u takvim nošnjama ovdje život položili.

Svi vjernici, koji mogu sudjelovati u ovom prigodnom i svetom činu, dobro došli su kako bi svetom Misom, molitvom i sjećanjem obilježili ovu obljetnicu stradanja velikoga broja Hrvata katolika s prostora čitave Hercegovine, od kojih su mnogi pobijeni upravo na Radimlji.