Ime sveca kojeg danas slavimo dolazi od latinske riječi 'vinco, vincere' - pobijediti, te ponajprije znači 'pobjedonosan', 'onaj koji pobjeđuje', 'onaj koji je određen pobjeđivati'. Sv. Vinko je odbio ponuđeno zatajenje Isusa Krista, iako je svoju krv prolio i umro za Isusa, danas ga slavimo kao pobjednika".

Sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza), đakon i mučenik, omiljeni je svetac u hrvatskim krajevima. Rođen je u III. stoljeću u gradu Huesca (sjeveroistočna Španjolska). Živio je u Zaragozi kao đakon i učenik svetog Valerija, biskupa. Zbog Valerijeve govorne mane, mucavosti, Vinko je propovijedao Radosnu vijest po cijeloj biskupiji. U vrijeme progona cara Dioklecijana, oko godine 303.godine, na zapovijed prefekta Dacijana uhvatili su ga zajedno s Valerijem, u lancima ih odveli u Valenciju i bacili u zatvor. Tamo je Vinko na kršćanstvo obratio svoga tamničara. Ponudili su mu slobodu, ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Valerija su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgli ga teškim mučenjima, a zatim ga bacili u ćeliju po kojoj su bili razbacani komadići oštrog stakla. Nakon silnih muka umro je 22. siječnja 304. ili 305. godine.  Očito kažnjavanju nije bilo kraja pa su mrtvo tijelo izložili lešinarima, koje je prema predaji obranio gavran. Zatim su mu tijelo bacili u more, ali je isplivalo na obalu. Kršćani su ga pokopali na današnjem Rtu svetog Vinka (Cabo de São Vicente, Algarve, južni Portugal).

Svetoga se Vinka na slikama prikazuje kao lijepa mladića ogrnuta dalmatikom, odjećom pastira a u tadašnjoj Dalmaciji, oznakom mučeništva. 1175.g. njegove relikvije su donesene u Lisabon. U Rimu postoje tri crkve posvećene sv. Vinku, jednu blizu bazilike sv. Petra, druga u Trastevereu i ona koju je izgradio Honorije I. (625-38) i koju je obnovio Leo III 796. godine.

Čašćen je kao zaštitnik Valencije, Saragose, Portugala, te brojnih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donja Reka kod Jastrebarskog, Mandićevac kod Drenja, Kovačevac kod Nove Gradiške, Klenovnik, Svetvinčenat, Škalnica kod Klane).
Naši vinogradari slave danas „Vincekovo", dan kada se obavlja blagoslov vinograda i kada se otvara sezona radova.

Vinkovo, Vincekovo, uobičajeno je u kontinentalnim vinogorjima, tek ponegdje se javlja i u primorskim područjima. Običaji na Vincekovo imaju malo uporišta u religiji, odnosno kršćanstvu, jer nisu nađene nikakve veze sa životopisom sv. Vinka i vinskih poslova i običaja.

Izvor: Vesna Jurić Rukavina