Cilj je „baby boxa“ dostojanstveno zbrinuti neželjenu djecu, spasiti maleni život i osigurati temeljno pravo svakog čovjeka – pravo na život. „Prozor života“ je posebno opremljen otvor u zidu s vanjske strane zgrade. Blizu prozora nalazi se kamera, a o ostavljenom djetetu radnike centra obavještava crvena lampica i zvuk alarma.

Paolo Pezzi, nadbiskup nadiskupije Majke Božje u Moskvi, izražava zadovoljstvo svima koji su doprinjeli toj važnoj inicijativu te se nada da će rad „prozora“ zaživjeti u okviru župe i civilnog društva kako bi se spasili životi. Također se nada da će pažnja koju je „prozor života“ privukao biti usmjerena prije svega na osvještenje o teškoj društvenoj situaciji i za poboljšanje te iste situacije koja majke navodi da ostave vlastitu djecu.

„Prozori života“ djelju već od Srednjega vijeka. Prvi je takav prozor postavljen u Rimu na inicijativu pape Inocenta III. 1198. godine.

Prvi je suvremeni „baby box“ otvoren u Poljskoj prije osam godina za majke u teškom financijskom stanju, ostavljene i emocionalno nespremne za prihvat djeteta koje nisu htjele počiniti grijeh pobačaja. Poslije prihvata i zbrinjavanja, dijete se hrani i daje mu se potreban medicinski pregled. Nakon toga se prikupljaju dokumenti za posvojenje. Majka može dijete uzeti natrag pod uvjetom da ono još nije posvojeno.

„Prozor života“ djeluje u većini europskih zemalja, u Indiji, Pakistanu, Južnoj Africi i na Filipinima.