Ukrajina je obilježila 30. godišnjicu nesreće u Černobilu, najveće nuklearne katastrofe u povijesti, broj žrtava je i dalje nepoznat, a posljedice još prijete zdravlju okolnog stanovništva.

Na sjeveru Ukrajine 26. travnja 1986. reaktor nuklearne elektrane Černobil ekspoldirao je tijekom sigurnosne provjere. Idućih deset zastrašujućih dana gorjelo je nuklearno gorivo, raspršujući oblake otrovne radijacije diljem kontinenta. Posebno su teško bile zahvaćene Ukrajina i susjedne Rusija i Bjelorusija.

Članovi obitelji žrtava okupili su se na bdijenju u crkvi u Kijevu izgrađenoj posebno njima u spomen.

- Nismo slutili da će ta nesreća podijeliti naše živote na razdoblje prije rata i poslije rata, kako mi to zovemo. To je za nas tihi nuklearni rat - rekla je bivša radnica u nuklearki Ljudimla Kamkina.

Sirene su se oglasile u pola dva ujutro a ukrajinski predsjednik Petro Porošenko položio je vijenac na spomenik žrtavama nesreće u Kijevu.

Oko 600.000 ljudi, a uglavnom su to bili vojnici, policajci, vatrogasci i državni zaposlenici, poslani su po naredbi Moskve da pomognu u gašenju požara, postavljanju prvog betonskog sarkofaga iznad uništenog reaktora te u sanaciji terena.

Više od 30 radnika i vatrogasaca podleglo je akutnoj bolesti radijacije neposredno nakon nesreće. Desetljećima poslije, još su tisuće umrle od bolesti povezanih s radijacijom. Točan broj mrtvih od dugoročnih posljedica izloženosti radijaciji nije poznat i do danas je predmet intenzivne rasprave.

Pet milijuna Ukrajinaca, Rusa i Bjelorusa još živi u području s povišenom radijacijom.

Broj ljudi koji su umrli u danima i godinama nakon nesreće nije poznat. UN je 2005. godine objavio kontroverzno izvješće o 4000 mrtvih od posljedica radijacije u Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji. Godinu poslije Greenpeace je objavio svoje izvješće u kojem je broj smrti od posljedica kontaminacije procijenio na zastrašujućih 100 tisuća.

Nakon nesreće četvrtog, preostala tri reaktora u Černobilu nastavila su raditi. Posljednji je ugašen 2000. godine pod pritiskom Zapada.

Trideseta godišnjica nesreće dobila je posebnu pozornost i zbog skorog postavljanja novog betonskog sarkofaga iznad reaktora broj četiri, modernijeg i sigurnijeg od postojećeg, koji bi trebao imati stogodišnji rok trajanja i tako nove naraštaje poštedjeti života u strahu.

''Novi zaštitni omotač'' kako ga službeno zovu, gradi se od 2010. i sa svojih 30 tisuća tona trostruko je teži od Eiffelova tornja, a sa 110 metara nešto viši od Big Bena. Površina mu je kao u dva nogometna igrališta. Ove će godine biti polagano postavljen iznad mjesta katastrofe kako bi svojom čeličnom konstrukcijom zaustavio radijaciju i osigurao da se ostatak reaktora rastavi na siguran način.

Financijska konstrukcija za gradnju i postavljanje omotača zatvorena je, ali nije poznato tko će financirati njegovo održavanje nakon 2017. godine. Golemi kavez stoji 2,1 milijardu eura, a novac su osigurale Europska banka za obnovu i razvoj i 40 svjetskih vlada. Očekuje se dodatna donacija od 165 milijuna eura skupine G7 i Europske komisije, ali još 100 milijuna eura nedostaje.

Na donatorskoj konferenciji u Kijevu održanoj u ponedjeljak 25. travnja obećano je još 87,5 milijuna eura. U sklopu toga, Europska komisija je najavila novih 20 milijuna eura pomoći za saniranje posljedica katastrofe.