U rano popodne u petak 23. siječnja povorka žalosti krenula je iz ulice znakovitog naziva “Fleischmarkt, Tržnica mesa“, u kojoj se nalazi najpoznatija bečka klinika za abortuse te prošla samim centrom Beča.

Sudionici su nosili crne balone, ispred kolone je nošen pogrebni vijenac i truba je svirala žalosne melodije.

Pred zgradom austrijskog parlamenta su se sudionici zaustavili, njih oko 400, te su tu položili vijenac žalosti za preko milijun ubijene nerođene djece u tijeku ovih proteklih 40 godina od donošenja zakona o liberalizaciji abortusa.

Predsjedavajući organizacije „Mladi za život“ Daniel Palmanshofer je svoj govor dojmljivo počeo citirajući proroka Jeremiju: „Ovako govori Gospodin: Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema“.

I dosta, njegov govor o potrebi poštivanja dostojanstva žene i upozorenje o povredama tog dostojanstva skrivanjem istine o patnjama žena žrtava postabortivnog stresnog poremećaja, te svjedočanstvo jedne gospođe koja je pričala o svojoj patnji nakon izvršenog abortusa, bili su bitan sadržaj onoga što su promzli, tužni ljudi, s crnim balonima u rukama, mogli čuti tog petka, oko tri sata popodne na simboličnom mjestu između povijesne zgrade austrijskog parlamenta i legendarne bečke ulice Ring kojom dnevno prolaze tisuće vozila.

Veliki znak nade su bili brojni mladi koji su organizirali i ponijeli ovaj prosvjed, te samo nekoliko protudemonstranata. Doista, Austrija, Europa i svijet trebaju što prije promjenu, odmak prema životu, istini, dobru i ljepoti.

Izgleda da mladi, i pored moćnih instrumenata propagande protiv života, instinktivno shvaćaju da je došlo vrijeme otklona od nereda koji je u europsko društvo ušlo nakon događaja i gibanja s kraja šezdesetih godina, da je modernitetu potreban otklon od barbarstva i primitivizma, da je došlo vrijeme za pravu znanstvenost i za pravi napredak, onaj ka pravednosti i miru.