To su mjesta na kojima ih se prisjeća i pridaje se važnost životu djece koja su se trebala roditi, ali zbog pobačaja nisu nikada došla na svijet. Svaki život koji procvjeta divan je Božji dar, pa i ako živi samo nekoliko mjeseci u majčinoj utrobi, rekao je za Radio Vatikan Giovanni Ramonda, glavni ravnatelj zajednice Papa Ivan XXIII.

Prema nekadašnjoj praksi, ti su se fetusi trebali baciti u smeće, podsjetio je Ramonda, ali, kršćanska vjera, kao i ljudsko dostojanstvo, potiču nas da priznamo svetost tih stvorenja.

- Pokop je, dakle, priznanje dostojanstva tih malenih života, osvješćivanje i oblik blizine s roditeljima. Dajemo im mjesto na koje mogu ići svake godine, kao što to činimo sa svojim dragima, kako bi posjetili i molili za djecu koje više nema, dodao je Ramonda.

Kazao je kako je riječ o mogućnosti koju smo izgradili i postigli s nadležnim zdravstvenim vlastima.

- Sad je sve to već predviđeno zakonom; roditelji mogu, bez osjećaja krivnje, tražiti tu uslugu - istaknuo je ravnatelj Zajednice te dodao da je pokop njihova nerođena djeteta danas potpuno pravo roditelja.

Zajednica Papa Ivan XXIII. zauzima se za pokop fetusa od travnja 1999. godine, kada je don Oreste Benzi vodio pogreb dječaka Mattea, sina jedne žene koja ga je izgubila u 20. tjednu trudnoće. Otada je zajednica pomogla stotinama roditelja da postignu dostojni pokop njihova djeteta, ponajviše nakon spontanoga pobačaja.

Zajednica Papa Ivan XXIII. je međunarodna udruga vjernika papinskoga prava. Ustanovio ju je godine 1968. don Oreste Benzi, i otada se zauzima u borbi protiv marginalizacije i siromaštva. Danas ta zajednica ima više od 41.000 članova u svijetu, i više od 500 stvarnosti kao što su kuće obitelji, pučke kuhinje za siromašne, prihvatni centri, terapeutske zajednice, takozvane 'betlehemske kolibe' za beskućnike, otvorene obitelji i kuće za molitvu.