"Bez bliskosti s ljudima i pružanja nade, lijepe propovijedi su ispraznost"
"Lijepe propovijedi koje ne prati bliskost s ljudima, supatništvo i pružanje nade - ne služe ničemu, isprazne su", rekao je papa Franjo tijekom jutrošnje mise u Kući sv. Marte, na dan kad se Crkva spominje svetih mučenika, biskupa Ciprijana i pape Kornelija.
Prema današnjem evanđelju, Isus pristupa pogrebnoj povorci: udovica iz Naina izgubila je jedinog sina (Lk 7,11-17). Gospodin čini čudo, oživljava mladića, no Papa nadodaje – čini još nešto više: blizu je. „Narod govori: Gospodin je pohodio svoj narod“. Kad Gospodin dolazi događa se „nešto više, nešto novo“, „to znači da je njegova prisutnost na poseban način tu“. Isus je blizu.
„Bio je blizak ljudima. Bliski Bog razumije srce ljudi, srce svoga naroda. Gleda povorku, približava se. Gospodin je blizak svome narodu, stoji usred svog naroda, približava mu se. Bliskost. Bliskost je način na koji Bog djeluje. U Bibliji se često, pa i na ovom mjestu ponavlja izraz: 'Gospodin se jako sažalio'. Isto sažaljenje koje je, prema Evanđelju, osjetio kad je vidio mnoštvo koje je bilo 'poput stada bez pastira' (Mk 6,34). Kad Bog pohodi svoj narod, blizu mu je, približava mu se i osjeća sažaljenje, ganut je“.
„Gospodin je, nastavlja Papa Franjo, duboko ganut, kao pred Lazarovim grobom“ (Iv 11,38). Tako je ganut Otac „dok gleda kako mu se vraća rasipni sin“ (Lk 15,20).
„Bliskost i suosjećanje: na taj način Gospodin pohodi svoj narod. Kad želimo naviještati Evanđelje, pronositi Isusovu riječ – moramo ići tim putem. Drugačijim su putem išli učitelji, propovjednici onog vremena: zakonoznanci, pismoznanci, farizeji… Daleko su od naroda, pričaju… i to dobro: dobro su govorili. Dobro su poučavali zakon, ali bili su daleko. To nije bila Gospodinova bliskost, već nešto drugo. Narod to nije osjećao kao milost, jer je nedostajala bliskost, nedostajalo je suosjećanje, tj. supatnja s narodom“.
Još se jedna riječ, naglasio je Papa, koristi u tom kontekstu: „Mrtvac je ustao, počeo govoriti i Isus ga vraća njegovoj majci“.
„Kad Gospodin pohodi svoj narod, vraća narodu nadu. Uvijek. Možemo briljantno propovijedati Božju riječ, u povijesti je bilo puno dobrih propovjednika. No ako ti propovjednici nisu uspjeli posijati nadu, ta propovijed ne služi ničemu. Isprazna je“.
Gledajući Isusa koji majci vraća živog sina, zaključuje Papa, „možemo shvatiti što znači Božje pohođenje naroda. Možemo ga moliti milost da naše kršćansko svjedočanstvo bude svjedočanstvo Božjeg dolaska u vlastiti narod, svjedočanstvo blizine koja sije nadu“.
Izvor: www.it.radiovaticana.va
