Nastavljajući katehezu o obitelji, Sveti je Otac osvijetlio ulogu i lik oca.

„Otac“ je nama kršćanima najdraža riječ jer nas je Isus poučio da se s njom obraćamo Bogu. Značenje riječi „otac“ zadobilo je nove dubine zbog toga što ju je Isus koristio u molitvi, objavljujući svoj poseban odnos s Bogom. Blaženo otajstvo Oca, Sina i Duha Svetoga, objavljeno u Isusu, srce je naše kršćanske vjere – objasnio je papa Franjo.

„Otac“ je svima poznata, opća riječ i označuje temeljan odnos, starodrevan koliko i sama čovjekova povijest. Danas je, međutim, došlo do toga da živimo u „društvu bez očeva“ – primijetio je Papa. Osobito u zapadnoj kulturi, lik je oca simbolično odsutan, nestao, uklonjen. Na prvi se pogled to činilo kao oslobođenje od „oca-gospodara“, oca kao predstavnika zakona koji se nameće izvana, nadglednika radosti djece i prepreke osamostaljivanju i neovisnosti mladih.

Ponekad je, u prošlim vremenima, u kućama vladao autoritarizam, kada su se roditelji odnosili prema djeci kao prema slugama, ne odgovarajući na osobne potrebe za njihov rast; radilo se o očevima koji djeci nisu pomagali da se slobodno odvaže preuzeti vlastite odgovornosti za izgradnju budućnosti – rekao je Papa.

Sada smo međutim prešli iz jedne krajnosti u drugu: čini se kako problem naših dana nije nametljiva prisutnost očeva, koliko je to njihova odsutnost. Očevi koji su toliko usredotočeni na sebe i vlastite odnose, da zaboravljaju na obitelj te ostavljaju djecu i mlade samima.

Već kao biskup u Buenos Airesu primijetio sam da se današnja djeca osjećaju poput siročadi – rekao je Papa, ističući kako je važno da očevi „gube vrijeme“ sa svojom djecom, da se igraju s njima. „Htio bih reći svim kršćanskim zajednicama kako trebamo biti puno pažljiviji: odsutnost očinskog lika u životu djece i mladih uzrokuje rane koje mogu biti i vrlo teške“ – ustvrdio je Papa.

Djeca se osjećaju kao siročad jer su očevi – često i fizički – odsutni iz kuće, ali prije svega jer se ne ponašaju kao očevi, čak i kada su prisutni. Ne ispunjavaju svoju odgojnu zadaću, ne daju primjer djeci svojim riječima, načelima, vrijednostima, onim pravilima života koja su im potrebna kao što im je potreban kruh – naglasio je Sveti Otac.

Odgojna vrijednost očinske prisutnosti toliko je potrebnija, koliko je više otac zbog posla prisiljen biti daleko od kuće. Nekad se čini da očevi ne znaju dobro koje mjesto zauzeti u obitelji i kako odgajati djecu, pa se povlače i odustaju od svojih odgovornosti, tražeći možda zaklon u nevjerojatnom odnosu koji bi bio „na istoj razini“ s djecom.

I šire društvo ima odgovornost prema mladima, koje ponekad zanemaruje te ostavlja za sobom siročad bez učitelja, ideala, vrijednosti i nadanja. Te praznine možda ispunjaju idoli, koji potkradaju njihovo srce. Mlade se potiče da sanjaju o zabavi i ugodama, ali im se ne daje posao. Zavodi ih se bogom novca, a niječu im se istinska bogatstva.

Svima će biti dobro ponovno poslušati Isusovo obećanje učenicima: „Neću vas ostaviti kao siročad“. Isus je put kojim nam je ići, učitelj kojeg nam je slušati, nada da se svijet može promijeniti, da ljubav pobjeđuje mržnju – kazao je papa Franjo.

Sveti otac je na kraju napomenuo kako će sljedeće srijede govoriti o ljepoti roditeljstva. Također je podsjetio da danas slavimo spomen svetoga Tome Akvinskog i poželio da njegova predanost studiju bude uzor mladima u predanosti evanđeoskom služenju, njegova vjera uzor bolesnima, a njegova dobrota uzor mladim bračnim parovima.