Razgovor se vodio uoči sastanka Vijeća kardinala, od 1. do 3. listopada u Vatikanu, a koje je još u travnju imenovao papa Franjo kako bi mu pomogli u reformi.

Zanimljiv dijalog između pape Franje i ateista Scalfarija vodi se već neko vrijeme, a počelo je tako što je Scalfari napisao pismo Svetom Ocu nakon čitanja enciklike „Lumen fidei – Svjetlo vjere“ pod nazivom: Pitanja jednog nevjernika isusovačkom papi koji sebe zove Franjo.

Papa Franjo odgovorio mu je otvorenim pismom koje je list objavio u cijelosti, a u kojem je one koji ne vjeruju pozvao na iskreni i otvoreni dijalog s kršćanima.

Njihov dijalog sada je nastavljen ovim intervjuom - 1. dio:

Papa Franjo mi je rekao: "Najveće zlo koje danas pogađa svijet jest nezaposlenost mladih ljudi i usamljenost starih ljudi. Stari trebaju pažnju i društvo; mladi trebaju posao i nadu, a danas nemaju ni jedno ni drugo. Štoviše, problem je još veći zbog toga što oni više ni ne traže posao ni nadu. Demotivirani su sadašnjim stanjem. Recite mi: biste li vi mogli živjeti zgnječeni pod teretom sadašnjosti? Bez sjećanja iz prošlosti, bez želje da se nečemu, na primjer zasnivanju obitelji, nadate u budućnosti? Biste li mogli tako živjeti? Osobno to smatram najvećim problemom s kojim se danas Crkva suočava."

Vaša Svetosti, rekao bih, da je to prvenstveno politički i gospodarski problem koji se tiče država, vlada, političkih stranaka, sindikata.

"On to i jest, u pravu ste, ali taj se problem također tiče Crkve, zapravo, on se osobito tiče Crkve jer ovakva situacija ne pogađa samo tijelo, nego i dušu. Crkva se mora osjećati odgovorna i za dušu i za tijelo."

Vaša Svetosti, kažete da se Crkva mora osjećati odgovorna. Mogu li zaključiti da Crkva nije svjesna ovog problema i da ćete je usmjeravati u tom smjeru?

"Postoji svijest o tome, ali to još nije dovoljno. Želim da ta svijest još naraste. To nije jedini problem s kojim se suočavamo, ali je najhitniji i najdramatičniji."

S papom Franjom sam se susreo prošlog utorka u Domu svete Marte, u skromnoj sobici u kojoj su sav namještaj činili stol, pet ili šest stolica te slika na zidu. Do ovog susreta je došlo slijedom jednog telefonskog razgovora kojeg neću zaboraviti do kraja života.

Bilo je 14.30 kada je zazvonio telefon. Javivši se, pomalo drhtavim glasom, moja tajnica mi je rekla: "Na liniji je Papa. Odmah ću vas spojiti."

Još nisam bio došao k sebi kada sam s druge strane linije čuo Papin glas: "Pozdravljam vas, ovdje papa Franjo." "Vaša Svetosti", rekoh, "u šoku sam, nisam očekivao da ćete me nazvati." "Zašto ste tako iznenađeni? U pismu ste mi napisali da se želite osobno susresti sa mnom. I ja to želim, stoga vas zove da se dogovorimo za susret. Pogledat ću u svoj rokovnik: U srijedu ne mogu, ni u ponedjeljak, odgovara li vam utorak? "

"Može," odgovorio sam.

"Vrijeme je malo nezgodno, u tri poslijepodne, je li to u redu? Inače ćemo se morati dogovoriti za neki drugi dan." "Vaša Svetosti, vrijeme mi odgovara. " "Onda smo se dogovorili: u utorak, 24. rujna, u 15 sati. U Domu svete Marte. Dođite na vrata kod Sant'Uffizio."

Nisam znao kako završiti ovaj razgovor pa sam si dozvolio reći: "Mogu li Vas zagrliti preko telefona?" "Naravno, i ja Vas grlim. Kada se vidimo učinit ćemo to i uživo, zbogom."

Došao sam. Papa je ušao u prostoriju, rukovali smo se i sjeli. Papa se nasmiješio i rekao: "Neki moji kolege koji vas poznaju su mi rekli da ćete me pokušati obratiti."

Bila je to šala. Moji prijatelji misle da vi mene želite obratiti.

Ponovno se nasmiješio i odgovorio: "Prozelitizam nema smisla. Trebamo se upoznavati, saslušati jedni druge, širiti svoja saznanja o svijetu oko nas. Ponekad nakon susreta s ljudima odmah poželim dogovoriti drugi jer mi dolaze nove zamisli i otkrivam nove potrebe ljudi. To je bitno: upoznavati ljude, slušati, dobivati nove zamisli. Svijet je pun puteva koji nas spajaju i koji nas razdvajaju, ali važno je da oni vode prema Dobru."

Vaša Svetosti, postoji li jedinstvena vizija Dobra? I tko odlučuje što je Dobro?

"Svatko od nas ima svoju viziju dobra i zla. Ljude trebamo poticati da streme prema onome što smatraju Dobrim."

To ste mi napisali u pismu. Savjest je autonomna, rekli ste, svatko mora slušati svoju savjest. Smatram da je to jedan od najhrabrijih koraka koje je Papa poduzeo.

"Ponovit ću to ovdje. Svatko ima svoju zamisao o dobru i zlu te mora odabrati slijediti dobro, a boriti protiv zla na način kako ih shvaća. To bi bilo dovoljno učiniti kako bi svijet postao bolje mjesto."

Čini li Crkva to?

"Da, to je svrha našeg poslanja: prepoznati materijalne i nematerijalne potrebe ljudi te ih, kolimo možemo, pokušati zadovoljiti. Znate li što je to agape?"

Da, znam.

"To je ljubav prema bližnjima, koju je propovijedao naš Gospodin. To nije vrbovanje, to je ljubav. Ljubav prema bližnjemu, koja poput kvasca služi općem dobru."

Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.

"Upravo tako."

Isus je rekao da je agape, ljubav prema drugima, jedini način kako ljubiti Boga. Ispravite me ako sam u krivu.

"Niste u krivu. Sin Božji utjelovio se u dušama ljudi kako bi usadio osjećaj bratstva. Svi smo mi braća i svi smo djeca Božja. Abba, tako je Isus zvao Oca. Pokazat ću vam put, rekao je. Slijedite me i doći ćete do Oca, i bit ćete njegova djeca i on će vam se radovati. Agape, ljubav svakoga od nas prema drugome, od najbližega do najdaljega, jest zapravo jedini način koji nam je Isus dao kako bismo našli put spasenja i Blaženstava."

NASTAVLJA SE...

Izvor: http://www.repubblica.it/cultura/2013/10/01/news/pope_s_conversation_with_scalfari_english-67643118/