- Bol i lica prekrivena suzama Marije Magdalene i druge Marije, koje su išle pogledati Isusov grob, bol je svih koji poznaju nepravdu – rekao je papa Franjo u propovijedi tijekom Vazmenoga bdijenja.

Govorio je o žalosti žena zbog smrti Gospodina, koji svojim uskrsnućem ljudima daruje novu nadu.

- U blijedim licima tih žena, sposobnih ne pobjeći, sposobnih ustrajati, suočiti se sa životom takvim kakav on jest, i podnijeti gorak okus nepravdi, možemo vidjeti lica brojnih majki i baka, lica djece i mladih koji podnose teret i bol mnogo nečovječne nepravde – istaknuo je Papa.

U njihovim se licima vide odrazi lica svih onih koji, idući gradom, osjećaju bol bijede, bol zbog iskorištavanja i trgovine ljudima, rekao je.

- U njima vidimo i lica onih koji iskušavaju prezir jer su doseljenici, bez domovine, bez doma, bez obitelji, lica onih čiji pogled odražava samoću i napuštenost zbog toga što njihove ruke imaju previše bora. Njihova lica odražavaju lica žena, majki koje žale vidjevši da životi njihove djece ostaju zatrpani pod teretom korupcije koja oduzima prava i uništava težnje; pod svakodnevnim samoljubljem koje razapinje i pokapa nadu mnogih; pod uzaludnom birokracijom koja priječi i ne dopušta da se stvari promijene. U svojoj boli, one imaju lice svih onih koji, idući gradom, vide razapeto dostojanstvo – istaknuo je papa Franjo.

Naglasio je kako u njihovim lica možda nalaze i naša.

- Poput njih i mi se možemo osjetiti potaknuti na hod, i ne pomiriti se s činjenicom da sve ima tako završiti. Ali, i naša lica govore o ranama, o brojnim nevjericama, našima, kao i drugih; govore o brojnim pokušajima i izgubljenim bitkama – primijetio je Papa.

Upozorio je pak kako se mi često,  te upozorio gotovo i ne primjećujući, možemo naviknuti na život s grobom, na život s frustracijom.

- Štoviše, možemo se uvjeriti da je to zakon života, te se tako umrtviti bježanjem koje samo gasi nadu koju je Bog stavio u naše ruke. Tako naši koraci, naš hod može biti poput onoga dviju žena, između želje za Bogom i žalosnoga pomirenja s neizbježnim. U tom slučaju ne umire samo Učitelj, nego s Njim umire i naša nada – istaknuo je Papa.

Međutim, iznenada, tlo se pod nogama dviju žena zatreslo, netko im je došao u susret i rekao: 'Ne bojte se', 'Uskrsnu kako reče' (usp. Mt 28,6), naglasio je Papa prepričavajući događaj.

- To je navještaj koji nam, već naraštajima, daruje ova Sveta noć: Nemojmo se bojati, braćo, uskrsnuo je kako je rekao! Onaj isti slomljeni, uništeni, razoreni život na križu, oživio je i ponovno kuca. To nam se kucanje Uskrsloga daje kao dar, kao obzor. Kucanje Uskrsloga jest to što nam je darovano i od nas se traži da dalje darujemo kao snagu koja preobražava, kao kvasac novoga čovječanstva – pozvao je Sveti Otac.

Naglasio je i kako uskrsnućem Krist nije samo 'otkotrljao kamen s groba.

- Raduj se, jer tvoj život skriva klicu uskrsnuća, prinos života koji očekuje ponovno buđenje. Bog prodire kako bi poremetio sva mjerila i tako dao novu mogućnost. Bog nam ponovno dolazi u susret kako bi odredio i učvrstio novo vrijeme, vrijeme milosrđa – rekao je papa Franjo te potaknuo vjernike da naviještaju tu vijest: Krist živi!

Na kraju je pozvao da, kako smo s dvjema ušli u grob, tako se sad s njima vratimo u grad.

- Idemo s njima naviještati tu vijest… Na svim mjestima na kojima se čini da je grob imao posljednju riječ, i da je smrt bila jedino rješenje. Svatko od nas je ušao u vlastiti grob. Pozivam vas da izađete. Idimo naviještati, dijeliti s drugima, objaviti da je Gospodin živ, i da želi uskrsnuti u brojnim licima koja su zaboravila nadu, snove, dostojanstvo. I ako nismo u stanju dopustiti da nas Duh vodi tim putom, nismo kršćani – rekao je Papa te na kraju još pozvao sve da dopuste da Kristova nježnost i Njegova ljubav vode naše korake, da kucanje Njegova srca preobrazi naše slabe otkucaje.