Prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson sudjelovao je u intervjuu Vatican News-a u kojem se razgovaralo o trenutnoj situaciji s koronavirusom i mogućim posljedicama.
 
Uzoritosti, Papa Vas je nekoliko puta primio u audijenciju kako bi razgovarali o hitnosti u slučaju korona virusa. Koja je njegova briga?

Papa je izrazio zabrinutost za današnje vrijeme, za globalnu svjetsku krizu koju je stvorio COVID-19 i dramatične scenarije koji se već mogu primijetiti. Rekao nam je da ne gubimo vrijeme, da odmah krenemo s radom, s obzirom da smo Dikasterij kojeg se to prvenstveno tiče. Moramo djelovati odmah. I odmah moramo razmišljati o poslije.

 Od čega se sastoji uloga koja je povjerena Vašem Dikasteriju i koje je vaše poslanje?
 
Sveti Otac nam je povjerio dvije glavne zadaće. Prva se odnosi na danas: potreba da se spremno, brzo i odmah ponudi konkretan znak podrške Svetog Oca i Crkve. Trebamo ponuditi svoj doprinos u ovom izvanrednom trenutku. Tu se radi o pokretanju akcija kako bi se pomoglo lokalnim Crkvama u spašavanju ljudskih života, te pomoći najsiromašnijima. Druga se odnosi na poslije, na budućnost, odnosi se na promjene. Papa je uvjeren da smo u epohalnoj promijeni i razmišlja o onome što će doći nakon izvanrednog stanja, o ekonomskim i društvenim posljedicama pandemije, o onome s čime ćemo se morati suočiti, a nadasve o svijetu u kojem će se Crkva moći sama ponuditi kao sigurna točka uporišta izgubljenom svijetu koji se našao pred neočekivanim događajem. Doprinijeti promišljanju o tome naš je drugi zadatak. Papa je zatražio od nas da budemo konkretni i kreativni, te imamo znanstveni pristup i maštu, univerzalno razmišljanje i sposobnost razumijevanja lokalnih potreba.

Kako osmišljavate ove aktivnosti?

Osnovali smo 5 radnih grupa koje već djeluju. Već smo imali dva poslovna sastanka sa Svetim Ocem. Stvorili smo kontrolni ured i ured za koordinaciju koji bi koordinirao inicijativama koje se tiču aktualnog djelovanja i one koje odnose na budućnost. Naša je služba usmjerena na djelovanje i razmatranje određenih mogućnosti. Sada nam je potrebno konkretno djelovanje, a to i činimo. Dobro je promotriti ono što dolazi nakon danas, pogledati dalje, pronaći kormilo za tešku plovidbu koja nas čeka. Ako ne razmišljamo o budućnosti, ponovno ćemo se naći nespremni. Djelovati danas i razmišljati o sutrašnjici nisu dvije suprotstavljene stvarnosti. Nismo suočeni sa 'ili ili', već sa 'i i'. Naš tim već je započeo suradnju s Državnim tajništvom, s Dikasterijem za komunikaciju, s Međunarodnim Caritasom Caritas Internationalis, sa Papinskim akademijama za znanost i za život, sa Apostolskom milostinjarnicom, s Kongregacijom za evangelizaciju naroda i s Vatikanskom ljekarnom. S našim timom stvorena je pomalo nova metoda suradnje između različitih Dikasterija i raznih ureda Svete Stolice. Način task force radne skupine. Spretan način koji svjedoči o jedinstvu i sposobnosti djelovanja Crkve.
 
Tko čini Komisiju u okviru Dikasterija i koja su njezina područja djelovanja? Sudjeluju li i osobe ili strukture izvan Svete Stolice?
 
Komisija se sastoji od 5 radnih skupina.

Prva grupa već radi na hitnim zadatcima. Surađuje s Caritas International. Pokrenuo je mehanizme osluškivanja lokalnih Crkava radi prepoznavanja stvarnih potreba te kako doprinijeti razvoju učinkovitih i adekvatnih odgovora. Zatražio je od nuncija i biskupskih konferencija da izvjeste o zdravstvenim i humanitarnim problemima koji zahtijevaju hitno djelovanje. Tu treba širok pogled. Ne smijemo nikoga zaboraviti: zatvorenike, ranjive skupine. Moramo međusobno komunicirati o dobrim iskustvima djelovanja.
 
Druga skupina ima zadatak proniknuti noć, poput stražara, kako bi ugledali izlazak sunca. A da biste to učinili, morate povezati najbolju inteligenciju u područjima ekologije, ekonomije, zdravstva, društvene sigurnosti. Trebamo konkretnost znanosti i trebamo proročanstva, kreativnost. Moramo ići dalje. Ova će skupina usko surađivati s Papinskom akademijom života, s Papinskom akademijom znanosti i Papinskom akademijom društvenih znanosti.

Treća skupina ima zadatak izvještavati o našem radu, i stvaranje - putem komunikacije - nove svijesti, pozivanja kroz komunikaciju na obnovljeno opredjeljenje. Dio web stranice o ljudskom razvoju bit će posvećen komunikaciji našeg tima.
 
Četvrta skupina koju koordinira Državno tajništvo bavit će se svim mogućim inicijativama u vezi s odnosima s državama ili multilateralnim. I ovdje je potrebna konkretna akcija i pronicljivost.
 
Peta skupina bavit će se potrebnim sredstvima na transparentan način promovirajući virtualnu  vidljivost bogatstva.

Poduzimamo prve korake. Znamo da ima toliko toga za napraviti. Uložit ćemo sve snage koje imamo. Uključujemo i institucije koje su i inače surađivale, i još uvijek surađuju, s Dikaterijem, poput Sveučilišta Georgetown, Universität Potsdam, Katoličkog sveučilišta Presvetog Srca iz Milana, Instituta za svjetske resurse i mnogih drugih.

Cijela Crkva se jako zalaže u ovom hitnoj situaciji: postoje Caritas, vjerske kongregacije, zajednice, katolička tijela i pokreti ... Mobilizirana je cijela mreža dobročinstava i solidarnosti u crkvenom svijetu. Kakav ćete odnos imati s tim stvarnostima ? 

Mreža Crkve u pojedinim zemljama je od ključne važnosti. Posao koji obavlja Caritas je izvanredan. Sve što ćemo učiniti, učinit ćemo u zajedništvu između nas u Rimu i mjesnim Crkvama. Tim je u službi Pape i Crkava. Naša misija nije zamijeniti djelovanje lokalnih Crkava, već im pomoći i primiti njihovu pomoć. U službi smo jedni drugima. Ako tako ne činimo ne razumijemo vrijeme u kojem živimo. No prije svega kroz to se očituje univerzalnost Crkve.
 
Zašto je važno već danas misliti na buduće mogućnosti?

Odmah razmišljati o tome što slijedi poslije važno je kako bi bili spremni. Zdravstvena kriza je već pokrenula ekonomsku krizu. A ako se ne suočimo odmah sa rješavanjem ekonomske krize, riskira se socijalna, društvena kriza. Kriza je rizik nove krize, a zatim i druge, u procesu u kojem ćemo biti prisiljeni polako i mučno učiti voditi brigu o našem zajedničkom domu, kao što papa Franjo tako proročki uči u enciklici 'Laudato si '.
 
Potrebna je hrabrost, proročanstvo. Papa je to jasno rekao u svojoj poruci Urbi et Orbi. Ovo nije vrijeme ravnodušnosti, sebičnosti, podjela. Cijeli svijet pati i mora se naći ujedinjen u suočavanju s pandemijom. Potrebno je ublažiti međunarodne sankcije koje koče mogućnost da države koje primaju pomoć, pruže odgovarajuću potporu svojim građanima. Vrijeme je da se sve države stave u položaj da udovolje najvećim potrebama trenutka. Vrijeme je da se smanji, ako ne i oprosti, dug koji teži proračunima najsiromašnijih država. Vrijeme je da pribjegnemo inovativnim rješenjima. Vrijeme je kako bi pronašli hrabrosti pridružiti se apelu na globalni i neposredni prekid vatre u svim dijelovima svijeta. Ovo nije vrijeme za nastavak proizvodnje i preprodaje oružja, trošenja ogromnih količina kapitala koje bi trebalo koristiti za liječenje ljudi i spašavanje života.
 
Na koji način je čovjek današnjice pozvan proživljavati ovu kušnju?

Danas čovjek ponovno otkriva svu svoju krhkost. Prvenstveno otkriva da je za obitavanje Zemlje kao zajedničkog doma potrebno puno više: potrebna je solidarnost u pristupu dobrima stvorenog kao 'zajedničkom dobru' i solidarnost u primjeni plodova istraživanja i tehnologije kako bi naš 'dom' bio zdraviji i svima ugodniji za život. U tome čovjek ponovno otkriva Boga koji je čovjeku povjerio ovo zvanje na solidarnost. Ponovno otkriva koliko je sudbina svakog povezana sa sudbinom onog drugog. Ponovno otkriva vrijednost stvari koje su važne i ne-vrijednosti brojnih stvari za koje smo mislili da su važne. Kao što je Papa rekao 27. ožujka: "Oluja otkriva našu ranjivost i ostavlja otkrivene one lažne i suvišne sigurnosti s kojima smo ispisali naše radne dnevnike, svoje planove, svoje navike i prioritete".