Terorizam je užasna stvarnost koja utječe na sav svijet, uništavajući bezbrojne živote, prijeteći društvu i uništavajući čitave kulture i njihovu povijest. Tužno je što se mora priznati da međunarodna zajednica nije uvijek bila učinkovita u prevenciji i suzbijanju terorizma, posebno na Bliskom istoku i u nekim predjelima Afrike.

Od 2000. godine, svijet je bio svjedokom peterostrukoga porasta broja žrtava stradalih u terorističkim napadima. Posebno je očit porast broja nevinih žrtava koje su stradale od strane skupina kao što su ISIS i Boko Haram - među mnogim drugima - u posljednje dvije godine. U godini 2013., na primjer, 82% žrtava ubijeno je u samo pet zemalja: u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Nigeriji i Siriji.

Razmatrajući ove negativne učinke terorizma na ljudska prava i temeljne slobode, trebalo bi nam postati jasno da će se ti učinci nastaviti i pogoršati, ukoliko se uzroci terorizma jasno ne odrede i imenuju, od strane ugroženih država i međunarodne zajednice.  Izaslanstvo Svete Stolice željelo bi u prvom redu osuditi terorističke akcije koje se izvode u ime religije.

Nadbiskup Tomasi osvrnuo se na riječi pape Franje kako religijski fundamentalizam, i prije nego eliminira ljudska bića – provodeći užasna ubojstva – eliminira samoga Boga, pretvarajući ga u puku ideološku izliku. Terorizam je političko sredstvo kojim se utječe na ponašanje i pomoću kojega se ciljevi postižu sijanjem straha. Teroristički čini poništavaju ljudska prava, političke slobode i vladavinu zakona. Terorizam je antiteza vrjednota i nastojanja koji su temelj za miran suživot na lokalnoj ali i na međunarodnoj sceni.

Nadbiskup je također ukazao i na pojavu globalizacije terorizma koji razvija subverzivnu strategiju tipičnu za ekstremističke organizacije, kojoj je cilj uništavanje materijalnih dobara i ubijanje ljudi, čime terorizam postaje sjenovita mreža političke suradnje (Kompendij socijalnoga nauka Crkve), u kojoj neprijateljske političke snage terorističke organizacije snabdijevaju modernim tehnologijama, naprednim oružjem te financiranjem. Potrebna je pozitivna dakle politička volja „velikih“ kako bi se problem globalnoga terorizma i njegovih katastrofalnih učinaka, prepoznao i riješio.

„Tragični humanitarni i društveni učinci terorizma već su poznati. Na prvom mjestu, najteže kršenje je potpuni prijezir nevinoga ljudskog života – temeljnoga prava na kojemu se zasnivaju sva ostala prava. Budući da terorizam ne priznaje dostojanstvo svojih žrtava, ne preostaje nikakav temelj ili logika po kojima bi se poštivala ostala temeljna prava i slobode ljudske osobe.

S obzirom na nasilje novih oblika terorizma i kršenje međunarodnoga humanitarnog zakona, međunarodna se zajednica suočava s izazovom zbrinjavanja izbjeglica koje bježe iz ugroženih područja. Zemlje koje ih primaju ne treba samo glorificirati zbog njihove dobre volje da tim ljudima osiguraju zaštitu, nego i njima također međunarodna zajednica treba pomoći u borbi protiv humanitarne krize, kako bi se na njihovu terenu, izbjegla erupcija budućih problema“, kazao je stalni promatrač Svete stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.