„Napuštenost“ je najteža bolest
Kada „logika korisnosti“ prevlada nad „logikom solidarnosti i besplatnosti“, društvo je dužno zaštititi ljudsko biće, rekao je papa Franjo primivši danas sudionike opće skupštine Papinske akademije za život, koji ovih dana razgovaraju o temi „Pomoć starijim osobama i palijativna skrb“.
„Ljudsko je biće uvijek dragocjeno, čak i ako je obilježeno starošću i bolešću“, istaknuo je Sveti Otac, razmišljajući s nazočnima o suvremenom društvu. „Logika korisnosti počinje nadvladavati logiku solidarnosti i besplatnosti čak i u obiteljima“, primijetio je Papa te dodao da je „svaka osoba, naprotiv, istinsko dobro za nju samu, kao i za druge, i Bog ju voli“.
„Zbog toga, kada njezin život postane slab, i kada se približava završetak zemaljskoga života, osjećamo odgovornost da pomognemo toj osobi i budemo uz nju na najbolji mogući način“, napomenuo je Papa.
„Štoviše Biblija govori o ozbiljnom ukoru za one koji zanemaruju ili zlostavljaju roditelje. Isti sud vrijedi i danas“, napomenuo je Sveti Otac te spomenuo brojne primjere roditelja koji su, „postavši stariji i manje korisni, marginalizirani sve do potpunoga napuštanja“.
Riječ „poštovati“ danas bi se mogla prevesti i kao „dužnost krajnjega poštovanja i brige za one koji bi, zbog svojega tjelesnoga ili društvenoga stanja, mogli biti ostavljeni da umru ili pak za koje bi se moglo učiniti sve da umru“, rekao je Papa.
„Cjelokupna medicina stoga ima posebnu ulogu u društvu, kao svjedok poštovanja koje valja iskazati staroj osobi, kao i svakom ljudskom biću. … Država ne može zarađivati u medicini. Naprotiv, nema važnije dužnosti nekog društva od zaštite ljudskoga bića“, istaknuo je papa Franjo.
Govoreći o palijativnoj skrbi Papa je rekao kako je „starim osobama prije svega potrebna skrb u obitelji, čiju ljubav ne mogu zamijeniti ni djelotvornije ustanove, ni stručniji zdravstveni djelatnici“ te dodao da palijativna skrb može biti korisna dopuna i potpora brizi pruženoj u obitelji.
U terminalnom razdoblju bolesti, palijativna skrb ima svrhu ublažiti patnju, jamčeći pacijentu odgovarajuće ljudsko praćenje. Riječ je o važnoj potpori ponajviše za starije osobe koje, zbog svoje dobi, primaju sve manje pozornosti od terapijske medicine, i često ostaju napušteni.
„A napuštenost je najteža „bolest“ starije osobe, i najveća nepravda koja joj se može učiniti. Oni koji su nam pomogli rasti ne smiju biti napušteni u trenutku kada im je potrebna naša pomoć, naša ljubav i naša nježnost“, istaknuo je Papa.
