Izrazio je veliku zabrinutost vijestima koje stižu iz Mosula u Iraku i nekih drugih krajeva Srednjeg istoka, o progonstvima kršćanskih zajednica, koje su na tim područjima nazočne od početka kršćanstva. Te su zajednice, prema njegovim riječima, znatno pridonijele dobrobiti društva.

Osvrćući se na prispodobu o sijaču iz današnjeg Evanđelja, Sveti Otac primijetio je kako nam ona govori da zlo postoji u svijetu, ali ne dolazi od Boga, već od njegova neprijatelja Sotone, koji je veoma lukav. On sije korov u dobru, tako da ljudi često ne mogu shvatiti što dolazi od Boga, a što od Đavla, ali na kraju će sve postati jasno. Treba samo imati strpljenja. Čovjek prečesto i prebrzo postavlja na jednu stranu dobre, a na drugu zle. Bog, međutim, ima strpljenja i zna čekati. On strpljivo i milosrdno promatra polje života svakog pojedinca i bolje od nas vidi smrad i zlo, ali isto tako vidi klice dobra i s povjerenjem čeka da dozriju. Stajalište vlasnika polja, o kojem govori Matejevo evanđelje, temelji se na nadi i sigurnosti da zlo nema ni prvu ni posljednju riječ. Zahvaljujući toj Božjoj strpljivoj nadi korov može na kraju postati dobro žito.

Treba međutim imati na umu da evanđeosko strpljenje nije ravnodušnost prema zlu. Ne može se praviti konfuziju između dobra i zla, istaknuo je Sveti Otac. Pred korovom, nazočnim u suvremenom društvu, Kristov učenik pozvan je imitirati Božje strpljenje, poticati nadu s dubokim uvjerenjem u konačnu pobjedu dobra, a to je Bog. Krist je obećao da će na kraju prigodom žetve prema sudu gospodara zlo biti istrebljeno i spaljeno. Svima će se suditi istim mjerilom, a to je milosrđe kojim smo postupali prema drugima, upozorio je Papa.