Tema ovogodišnjeg dana je 'Siromah vapi i Gospodin ga čuje'.
 
Osvrnuvši se na evanđelje koje govori o Isusovu umnažanju kruhova i hodanju po moru, Papa je istaknuo kako je Isus ostavio mnoštvo upravo u trenutku uspjeha, kada su mu klicali jer ih je nahranio. Učenike koji su htjeli uživati ​​u slavi prisilio je da odu i otpustio mnoštvo (Mt 14,22-23). Narod ga je tražio, ali Isus je otišao u goru kako bi molio. Zatim je usred noći sišao i pridružio se učenicima hodajući po uzburkanom moru.
 
- Isus u svemu ide protiv struje. Najprije se odriče uspjeha, a zatim spokoja. Uči nas odricati se uspjeha koji nadima srce i spokoja koji uspavljuje dušu. Sve to čini da bi nas usmjerio Bogu, molitvi i potrebitima. Bog i bližnji istinsko su blago života. Potrebno je uzići Bogu i spustiti se braći. To je put na koji ukazuje Isus. On nas odvaja od besposlenog životarenja u malim svakodnevnim zadovoljstvima – rekao je Papa.
 
Dodao je kako Isusovi učenici nisu stvoreni za predvidljiv i spokojan normalan život.
 
– Kao i njihov Gospodin žive na putu, neopterećeni, spremni ostaviti slavu koja se pojavljuje u nekom trenutku, pažljivi da se ne navezuju na dobra koja prolaze. On je putnik, uvijek u pokretu. Ne živimo kako bismo sabirali, naša slava je u tome da ostavljamo ono što prolazi kako bismo zadržali ono što ostaje – rekao je Papa.
 
Potaknuo je da molimo Boga kako bismo sličili Crkvi kako je opisuju Djela apostolska: 'uvijek u pokretu, spremna ostaviti sve i vjerna u služenju' (Dj 28,11-14).
 
- Neka nas Gospodin oslobodi od besposličarenja, od mirnog mora naših sigurnih luka. Neka nas oslobodi od samodostatnosti koja opterećuje život i od traženja uspjeha. Neka nas nauči napuštati stvari kako bismo svoj život usmjerili prema Njegovom životu, to jest prema Bogu i bližnjemu – molio je u propovijedi Papa.
 
Osvrćući se na evanđelje u kojem je Isus hodeći po moru otišao učenicima koji su bili uronjeni u tamu (Mt 14,25), Sveti Otac je protumačio kako se radilo o jezeru, no more je u ono vrijeme sa svojom tamnom dubinom podsjećalo na sile zla.
 
- Isus, drugim riječima, ide u susret svojima gazeći njihove zloduhe. To nije znak proslave moći, nego da samo Isus pobjeđuje naše velike neprijatelje: đavla, grijeh, smrt i strah.
Brod našeg života često je bacan valovima i tresu ga vjetrovi, a kad je voda mirna ubrzo se uzburka. Onda se ljutimo na životne oluje koje izgledaju kao naši jedini problemi. No, problem nije oluja u nekom trenutku, nego kako ploviti u životu. Tajna dobre plovidbe je pozvati Isusa na brod. Kormilo života moramo dati Njemu kako bi On upravljao njime – rekao je papa Franjo.
Naglasio je kako se samo s Isusom možemo ohrabriti.
 
- Silno nam trebaju ljudi koji znaju tješiti, ali ne praznim riječima, nego riječima života. U ime Isusovo treba darivati istinsku utjehu. Ne obnavlja službeno i očekivano hrabrenje, već Isusova prisutnost – dodao je.
 
Razmišljajući o situaciju u kojoj je Isus usred oluje pružio ruku Petru koji se uplašio, sumnjao i tonuo, vičući: 'Gospodine, spasi me!' (Mt 14,30-31), Papa je rekao kako je to početak vjere: 'odreći se oholog uvjerenja da je s nama sve u redu, da smo sposobni i neovisni, te priznati da nam je potrebno spasenje'.
 
- Vjera raste u takvom ozračju kojem se prilagođavamo tako da smo zajedno s onima koji se ne uzdižu, nego se očituju potrebiti i traže pomoć. Priznati se prosjacima spasenja, braćom i sestrama sviju, osobito siromašnih kojima Gospodin daje prednost. Tako upijamo duh evanđelja: duh siromaštva i ljubavi, a to je slava i znak Kristove Crkve (Gaudium et spes 88) – rekao je Papa.
 
Naglasio je i kako je Isus čuo Petrov vapaj.
 
- Molimo za milost slušanja vapaja onih koji žive na uzburkanim vodama. Vapaj je siromašnih ugušeni vapaj djece koja se nisu mogla roditi, djece koja trpe glad i djece koja su navikla na zvukove bombi, umjesto na žamor opuštene igre. To je vapaj odbačenih i napuštenih staraca. To je vapaj onih koji se suočavaju s olujama života nemajući uza se prijatelje. To je vapaj onih koji moraju bježati ostavljajući kuće i zemlju bez sigurnosti da će se negdje skrasiti.
To je vapaj cijelih naroda koji su lišeni golemih prirodnih bogatstava koja im pripadaju. To je vapaj mnogih Lazara koji plaču dok neki rasipnici slave s onim što po pravdi pripada svima. Nepravda je izopačeni korijen siromaštva. Vapaj siromašnih postaje svaki dan sve jači, ali svakim ga se danom manje sluša, nadvladava ga buka bogataša kojih je sve manje, ali su sve bogatiji – rekao je papa Franjo.
 
Upozorio je kako kršćanin ne može stajati skrštenih ruku, kad se gazi ljudsko dostojanstvo.
 
- Vjernik pruža ruku kao što Isus čini njemu. Bog čuje vapaj siromašnih, a mi? Imamo li oči kako bismo vidjeli, uši kako bismo čuli, ispružene ruke kako bismo pomogli? 'Sam Krist, u siromasima glasno traži ljubav svojih učenika'. Traži nas da ga prepoznamo u onima koji su gladni i žedni, stranci i lišeni dostojanstva, u bolesnima i zatvorenicima (Mt 25,35-36) – rekao je Papa.
 
Dodao je kako Isus poziva da idemo dalje od uzvraćanja onima koji nama čine dobro, da idemo 'da dajemo onima koji ne mogu vratiti, to jest da ljubimo besplatno' (Lk 6,32-36).
 
- Pogledajmo svoje dane. Među mnogim stvarima činimo li nešto besplatno nekome tko nam ne može uzvratiti? To je naša ispružena ruka i naše istinsko blago na nebu. Gospodine pruži nam ruku i uhvati nas! Pomozi nam ljubiti kao što ti ljubiš. Nauči nas ostaviti ono što prolazi, hrabriti one s kojima živimo i besplatno darivati one koji su potrebiti – zaključio je Sveti Otac.