Papa Franjo uputio je poruku rimskim svećenicima tijekom tradicionalne pokorničke liturgije na početku korizme.

- Svećenici trebaju biti ljudi nade, pomireni, koji su prepoznali svoju gorčinu i preobrazili ju - riječi su Svetog Oca koje je svećenicima pročitao njegov vikar za grad Rim kardinal Angelo De Donatis.

Papa Franjo, naime, nije sudjelovao pokorničkoj liturgiji zbog 'lagane' bolesti. No, u svojem je razmišljanju temeljito proučio ogorčenost koja se može uvući u život jednoga svećenika poput 'dovitljivoga neprijatelja' koji pronalazi način na koji se prikriva poput parazita. Uglavnom je riječ o ogorčenosti u odnosu prema vjeri, s biskupom i među subraćom.

- U korijenu ogorčenosti u odnosu prema vjeri nazire se razočarana nada. Nada koja je vjerojatno zamijenjena očekivanjem. Kršćanska nada, naime, ne razočarava jer nadati se ne znači uvjeriti se da će stvari ići bolje, nego da sve ono što se događa ima smisla u svjetlu Uskrsa - istaknuo je Papa.

Iako Papa ne želi za sve kriviti nadređene jer svi imaju nedostatake, tvrdi da je mnogo gorčine u životu svećenika uzrokovano propustima pastirā.

- Nije riječ o neslaganju u problemima upravljanja ili načina pastoralnoga djelovanja, koje je često neizbježno; to se može tolerirati i dio je života na ovoj zemlji. Problem nisu ni pogreške jer i biskup ima pravo pogriješiti kao i sva ostala bića - napomenuo je Papa.

Međutim, istaknuo je kako je pravi problem određeno lagano autoritarno zastranjenje, odnosno ne prihvaćaju se oni koji misle drugačije.

- Zbog jedne riječi osobu se svrstava u kategoriju koja ide protiv struje, koja je nezadovoljna. Sudjelovanje u inicijativama može postati mjerilo zajedništva. Ali, ono se ne podudara uvijek s jednoglasnim mišljenjem. Niti se može očekivati da zajedništvo bude isključivo jednosmjerno. Svećenici trebaju biti u zajedništvu s biskupom, i biskupi u zajedništvu sa svećenicima; to nije problem demokracije, nego očinstva - istaknuo je Papa.

Na kraju je kazao kako Božji narod poznaje biskupe i svećenike bolje od ikoga. Naime, oni su puni poštovanja i znaju pratiti i voditi brigu o svojim pastirima, poznaju njihove ogorčenosti i mole Gospodina za njih.

- Pridružimo svoje molitve njihovima, i molimo Gospodina da naše ogorčenosti pretvori u slatku vodu za njegov narod. Molimo Gospodina da nam dade sposobnost da prepoznamo ono što nas ogorčava te dopustimo da nas preobrazi kako bismo bili pomirene osobe koje pomiruju, pune nade koje šire nadu. Božji narod od nas očekuje da budemo učitelji duha, sposobni upozoriti ih na zdence slatke vode usred pustinje - zaključio je Sveti Otac.