Sinoda: Temeljne istine sakramenta ženidbe neupitne su

Govoreći o iskušenjima na sinodi papa Franjo naglasio je kako bi bio zabrinut i tužan da ih nije bilo ili da se rasprava pretvorila u potpuno slaganje svih ili u lažni mir. „S radošću i zahvalnošću sam gledao i slušao govore i odgovore pune vjere, pastoralnog i doktrinarnog žara, mudrosti, iskrenosti, hrabrog izricanja istine. Osjetio sam kako je pred očima dobro Crkve, obitelji (usp. Kan. 1.752), bez dovođenja u pitanje temeljnih istina sakramenta ženidbe."

francek-(1).jpg
Autor
Radio Vatikan/Laudato
Fotograf
gateway-media.com
Objavljeno:
 
19.10.2014 11:17

Na završetku Izvanredne sinode o obitelji, papa Franjo obratio se sudionicima zahvalivši im za sav trud, donosi Radio Vatikan.

"Mogu radosno reći kako smo – u duhu kolegijalnosti i sinodalnosti – doista doživjeli iskustvo Sinode, put jedinstva, zajedničko putovanje.  I to je putovanje, poput svakog putovanja, imalo brža razdoblja, kao da se htjelo pobijediti vrijeme i doći do cilja što je prije moguće; potom teška razdoblja, kao da se htjelo reći dosta, te razdoblja entuzijazma i žara“, istaknuo je papa.

Papa se otvoreno osvrnuo na napetosti i iskušenja koja su pratila Sinodu:

- Jedna od kušnji bila je „neprijateljska nepopustljivost“, to jest, želja zatvoriti se u pisanu riječ, (pismo) i ne dopuštajući Gospodinu da nas iznenadi; zatvoriti se u okvir zakona, sigurnost onoga što znamo, a ne onoga što mi još uvijek trebamo naučiti i postići. Od vremena Krista, to je kušnja revnih, savjesnih, brižnih i - danas -  takozvanih "tradicionalista", a također i  intelektualaca.

- kušnja „destruktivne dobronamjernosti“, koja u ime lažnog milosrđa povija rane bez da ih prije toga liječi; koja „tretira“ simptome, a ne uzroke i korijene. To je napast dobronamjernih, zabrinutih, ali i od takozvanih "progresivnih i liberala."

- kušnja „pretvaranja kamenja u kruh“ kako bi se prekinuo dugi, teški i bolan post (Lk 4, 1-4); te „pretvaranja kruha u kamen“ i bacanje na grešnike, nemoćne i bolesne (usp. Iv 8, 7), odnosno, njegovo pretvaranje u „terete nepodnosive“ (Lk 11, 46).

- „kušnja silaska s križa“ kako bi udovoljili narodu umjesto da se na križu ostane i vrši volja Očeva; tu govorimo o podlijeganju duhu vremena umjesto da ga pročišćavamo i podlegnemo Duhu Božjemu“.

- „kušnja zanemarivanja 'Pologa vjere'“ (Depositum fidei), kada sebe  ne smatramo slugama već vlasnicima i gospodarima. Ili, pak, s druge strane, javlja se „kušnja zanemarivanja stvarnosti“ korištenjem sitničavog i uglađenog jezika kako bi se reklo mnogo, a zapravo ne reklo ništa; to su takozvani „Bizantinci“. 

Sveti Otac pri tome je istaknuo da kušnje ne smiju Crkvu uplašiti, uznemiriti ili obeshrabiriti, jer niti jedan učenik nije veći od svoga Učitelja. I sam Isus bio je kušan, stoga i Njegovi učenici imaju kušnje.

Govoreći o iskušenjima, papa je naglasio kako bi bio zabrinut i tužan da ih nije bilo ili da se rasprava pretvorila u potpuno slaganje svih ili u lažni mir.

„S radošću i zahvalnošću sam gledao i slušao govore i odgovore pune vjere, pastoralnog i doktrinarnog žara, mudrosti, iskrenosti, hrabrog izricanja istine. Osjetio sam kako je pred očima dobro Crkve, obitelji (usp. Kan. 1.752), bez dovođenja u pitanje temeljnih istina sakramenta ženidbe: nerazrješivosti, jedinstva, vjernosti i plodnosti te otvorenosti životu. (Kan. 1055, 1056; GS 48)“, rekao je papa Franjo i dodao: „To je Crkva, vinograd Gospodnji, Majka i Učiteljica, koja se ne boji zasukati rukave i zaviti rane ljudi uljem i vinom; koja ne gleda čovječanstvo iz staklene utvrde kako bi ga sudila ili dijelila ljude. To je jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva koju čine grešnici potrebni Njegovog milosrđa. Ovo je Crkva, prava zaručnica Kristova, koja želi biti vjerna svom Zaručniku i svom nauku. To je Crkva koja se ne boji jesti i piti s bludnicama i javnim grešnicima, Crkva koja ima širom otvorena vrata za potrebne i pokajnike, a ne samo pravedne ili one koji sebe smatraju savršenima. To je Crkva koja se ne srami svojeg palog brata i pretvara se da ga ne vidi, već se naprotiv osjeća sudionicom i dužnom podići ga i ohrabriti na put, te ga prati prema konačnom susretu sa svojim Zaručnikom, u Nebeskom Jeruzalemu“.

„To je Crkva, naša Majka! A kad Crkva, u svim svojim različitim karizmama izražava sebe u zajedništvu, ona ne može pogriješiti: to je ljepota i snaga 'sensus fidei', tog nadnaravnog osjećaja vjere darovanog nam po Duhu Svetomu, tako da, zajedno, svi možemo 'ući' u srce Evanđelja i naučiti slijediti Isusa u našem životu. A to nikada ne treba promatrati kao izvor konfuzije i nesloge.

Mnogi komentatori koji su zamišljali kako će vidjeti Crkvu u svađi, gdje je jedna strana protiv druge, sumnjali su u Duha Svetoga koji je pravi pokretač i jamac jedinstva i sklada u Crkvi, no, upravo je Duh Sveti uvijek kroz povijest vodio lađu po svojim slugama, čak i kad je more bilo protivno i uzburkano, a sluge nevjerne i grešne“, istaknuo je papa Franjo.

„I kao što sam već rekao, od početka Sinode, bilo je neophodno proživljavati sve to sa smirenošću i unutarnjim mirom jer se Sinoda događa cum Petro i sub Petro, a prisutnost Pape svima je jamstvo.

Dakle, dužnost Pape je da jamči jedinstvo Crkve; to je onaj koji podsjeća  vjernike da vjerno slijede Kristovo evanđelje; to je onaj koji podsjeća svoje pastire da je njihova prva zadaća pasti stado koje im je Gospodin povjerio te prihvaćati s očinskom ljubavi i milosrđem, izgubljene ovčice. Pronalaziti izgubljene…“, rekao je papa.

Njegova je dužnost podsjetiti da je vlast u Crkvi služenje, kao što je papa Benedikt XVI. isticao: "Crkva je pozvana i obvezuje sebe da ostvari takvu vlast koja je služenje i djelovanje ali ne u njezino vlastito ime, već u ime Isusa Krista… Krist pase svoje stado, u stvari: On je taj koji vodi, štiti i ispravlja ga, jer ga duboko ljubi. Gospodin dolazi do duše, upućuje, stražari i vodi ju. Pastiri Crkve, prema riječima pape emeritusa, pozvani su na „bezgraničnu ljubav, poput one Dobrog Pastira, punog radosti, otvorena svima, pozorna prema onima blizu i brižnom prema onima daleko (usp. sv. Augustin, Govor 340, 1; Govor 46, 15), tankoćutna prema najslabijima, najmanjima, jednostavnijima, grešnicima, kako bi očitovao beskrajno Božje milosrđe umirujućim riječima nade (usp. isti, Pismo 95, 1).“

Na kraju svoga govora papa Franjo je istaknuo kako je Crkva Kristova zaručnica - i svi biskupi, u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, imaju zadaću i dužnost čuvati ju, služiti joj, ali ne kao gospodari već kao sluge. Papa, u ovom kontekstu, nije vrhovni gospodar nego vrhovni sluga - "sluga slugu Božjih"; jamac poslušnosti Crkve u vršenju Božje volje.

Pred nama imamo godinu u kojoj će predložene ideje sazrijevati kako bi se uz pomoć Duha Svetoga pronašla konkretna rješenja za tolike poteškoće i bezbroj izazova s kojima se danas suočavaju obitelji.

Neka nas Gospodin prati, i vodi u djelima koja činimo Njemu na slavu, uz zagovor Blažene Djevice Marije i Svetog Josipa. I molim vas, ne zaboravite moliti za mene! Hvala vam!“ zaključio je papa Franjo.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan

Još iz rubrike: