Doživotna je zatvorska kazna „prikrivena smrtna kazna“, zbog toga je odnedavno nema u vatikanskom Kaznenom zakoniku – rekao je Papa govoreći, vrlo detaljno, o tomu što države danas čine da se poštuje pravda, i kako određuju kazne. Sveti je Otac govorio uobičajenom otvorenošću, kritizirajući vremenâ, poput našega, u kojemu politika i mediji često potiču na nasilje i na javnu i privatnu odmazdu, uvijek tražeći žrtvenoga jarca. Podsjetivši da je sveti Ivan Pavao II., kao, uostalom, i Katekizam, osudio smrtnu kaznu, papa Franjo nije samo osudio pribjegavanje smrtnoj kazni, nego je upozorio i na takozvana izvansudska ili izvanpravna izvršenja kazni, koje on naziva „namjernim ubojstvima“ koja počinjaju javni službenici zaklanjajući se iza države.

Svi su kršćani i ljudi dobre volje danas stoga pozvani boriti se, ne samo za ukidanje smrtne kazne, bila ona legalna ili ilegalna, i u svim njezinim oblicima, nego i založiti se za poboljšanje uvjeta u zatvorima, u poštovanju ljudskoga dostojanstva ljudi lišenih slobode – istaknuo je Papa i pritom dodao da to povezuje i s kaznom doživotnoga zatvora, koja odnedavno više ne postoji u vatikanskom Kaznenom zakoniku. Kazna doživotnoga zatvora je – prema Papinim riječima – prikrivena smrtna kazna.

Samilost je očita u cijelom Papinu govoru o oblicima kriminala koji su opasnost za ljudsko dostojanstvo, kao i o legalnom kaznenom sustavu koji – rekao je Sveti Otac bez okolišanja – u svojoj primjeni katkada nije legalan jer ne poštuje to dostojanstvo. Posljednjih se desetljeća proširilo uvjerenje da se kroz javnu kaznu mogu riješiti najrazličitiji društveni problemi, kao kad bi se za različite bolesti propisivao uvijek isti lijek – primijetio je Papa. Zbog toga je kazneni sustav prešao svoje granice i proširio se na područje slobode i ljudskih prava, ali bez stvarnoga uspjeha.

Papa Franjo je, primjerice, preventivni zatvor nazvao suvremenim oblikom nedopuštene prikrivene kazne, koja se skriva iza patine zakonitosti. Zbog toga bi moglo doći do sve više zatvorenikâ bez suda, odnosno osuđenih bez poštovanja pravila sudskoga postupka, a u nekim ih je zemljama 50% od cjelokupnog broja – primijetio je Sveti Otac te upozorio i na žalosne zatvorske uvjete na raznim stranama svijeta. Razlozi su često u nedostacima u kaznenom sustavu, nekada zbog nedostatne infrastrukture i planiranja, dok je u nemalom broju slučajeva riječ o samovoljnom i nemilosrdnom očitovanju moći nad osobama lišenima slobode – istaknuo je Sveti Otac.

Osvrnuvši se na okrutne, nečovječne i ponižavajuće mjere i kazne, Papa je tamnovanje u najstrožim zatvorima usporedio oblikom mučenja. Izoliranje na tim mjestima prouzrokuje psihičku i tjelesnu patnju, koja pak povećava težnju ka samoubojstvu. Mučenje se više ne primjenjuje samo kao sredstvo za postizanje priznanja ili potkazivanja, nego je to prava dodatna bol na zlo vlastito samom tamnovanju – ustvrdio je sa žalošću papa Franjo te dodao da se na taj način mučenje ne vrši samo u ilegalnim zatočeničkim centrima, ili u suvremenim koncentracijskim logorima, nego i u zatvorima, u ustanovama za maloljetnike, psihijatrijskim bolnicama i drugim zatvorskim i kaznenim ustanovama.

Strogosti zatvora imaju biti pošteđena, prije svega, djeca; – istaknuo je Papa te dodao – ako ne potpuno onda barem na ograničen način; zatim starije i bolesne osobe, trudne žene, invalidi, uključujući majke i očeve koji su jedini odgovorni za djecu i invalide.

Sveti se Otac osvrnuo i na trgovinu ljudima, koja je – prema njegovim riječima – rezultat apsolutnoga siromaštva koje obuhvaća milijardu ljudi, a najmanje je 45 milijuna ljudi primorano na bijeg i zbog sukoba. Budući da nije moguće počiniti tako slojeviti zločin kao što je trgovina ljudima bez sudioništva država, djelovanjem ili propustom, očito je da se, kada nastojanja oko sprječavanja i suzbijanja te pojave nisu dostatna, ponovno nalazimo pred zločinom protiv čovječnosti. I još više, – dodao je Papa – ako se dogodi da onaj tko je određen da zaštiti osobe i zajamči im slobodu, umjesto toga postane sudionik onih koji trguju ljudskim bićima, u tom su slučaju države odgovorne pred svojim građanima i pred međunarodnom zajednicom.

Odlomak o korupciji u Papinu govoru bio je opširan i detaljno razrađen. Korumpirana je osoba – prema riječima pape Franje – ona koja prečicama oportunizma dolazi do vjerovanja da je pobjednik koji, potpuno bezobrazno, vrijeđa i, ako može, progoni one koji mu proturječe. Korupcija je zlo veće od grijeha. Više nego oprošteno, to zlo ima biti liječeno – napomenuo je Papa.

Istaknuvši da je krivična kazna selektivna, Sveti je Otac napomenuo da je ona poput mreže koja hvata samo male ribe, dok velike ostavlja slobodne u moru. Oblici korupcije koje treba ozbiljnije progoniti jesu – prema Papinim riječima – oni koji prouzrokuju veliku štetu za društvo, gospodarsku i društvenu, kao i bilo koju vrstu prepreke za funkcioniranje sudstva s namjerom da se postigne nekažnjenost za vlastita ili tuđa zlodjela.

Na kraju je Sveti Otac potaknuo nazočne stručnjake za kazneno pravo da se u primjenjivanju kazne uvijek vode mjerilom pozornosti. To ima biti načelo koje podupire kaznene sustave – napomenuo je papa Franjo te istaknuo – Poštovanje ljudskoga dostojanstva, ne samo da ima biti poput granice samovolji i pretjerivanjima državnih dužnosnika, nego i mjerilo za orijentaciju u proganjanju i suzbijanju ponašanja koja su najveći napadi na dostojanstvo i integritet ljudskoga bića.