Gledati stvarnost bez straha kako bismo otkrili sve dobro koje postoji - poziv je kojim je papa Franjo završio svoj govor na tradicionalnom susretu s rimskim župnicima, održanom u bazilici Svetoga Ivana Lateranskoga. Bio je to razgovor tijekom kojega je Sveti Otac odgovarao na njihova pitanja, obraćajući se najprije mladima, potom onima srednje dobi, i na kraju najzrelijima. Bila je to ujedno važna prigoda za papu Franju da izrazi svoje mišljenje o svećeničkom životu, kao i o tomu kako se suočiti s izazovima koje nam nameće današnji svijet.

Najmlađi svećenici: kako u punini živjeti svoj poziv

Pitanje je najmlađih svećenika bilo slojevito. Pitali su, naime, kako u punini živjeti vlastiti poziv usred mnoštva različitih prilika koje nisu uvijek naklonjene. Kako bi ispravno živjeli vlastite obveze – rekao im je Papa – potreban je svećenički 'stil' koji treba biti osoban.

- Svatko ima svoj stil. Svećeništvo je način života, zvanje, u određenom je smislu oponašanje Isusa Krista; ali tvoje je svećeništvo jedinstveno, drugačije je od drugih - istaknuo je.

Papa ih je stoga pozvao da traže vlastiti stil te da licem u lice razgovaraju s Gospodinom, a potom razmatraju o svojim grijesima, o ograničenjima koje nameću prilike, ali i o osobnim i kulturalnim ograničenjima.

- S njima treba dijalogizirati. Potrebno je dijalogizirati s ograničenjem koje nosim u sebi, i rasuđivati. A taj dijalog valja voditi pred nekim tko će mi pomoći u rasuđivanju. Vrlo je važno usporediti ono što se događa meni, s onim što se događa drugima - napomenuo je papa Franjo te dodao da u tomu mnogo pomaže svećeničko bratstvo, male skupine svećenika koji se uzajamno prate, jer – dodao je – samoća nije dobra.

U zreloj dobi kriza kao u brojnim brakovima

Drugi je odgovor bio upravljen ponajviše svećenicima koji imaju između 40 i 50 godina. Riječ je o dobi u kojoj se mnogi apostolski ideali reorganiziraju, potpora obitelji iz koje se dolazi slabi, a i zdravlje počinje pomalo stvarati probleme. Tu je, osim toga, super-posao koji je odviknuo svećenike da se brinu o sebi u toj dobi kada im je to potrebno.

Papa je napomenuo kako je to trenutak je to brojnih iskušenja, te dodao da je stoga potreban preobražaj.

- Ne može se ići dalje bez tog prijeko potrebnog preobražaja, jer ako tako nastaviš, ne dozrijevajući, popuštajući toj krizi, mogao bi završiti u dvostrukom životu, ili ostavljajući sve… U tom razdoblju života nema više onih prvih osjećaja, te se događa kao u braku: prošla je zaljubljenos(…)Sve se smirilo i ide na drugačiji način. Ostaje nešto što trebamo tražiti u nutrini, a to je želja za pripadanjem - napomenuo je Papa.

- Pripadanje tijelu, želja za dijeljenjem s drugima, za zajedničkim hodom. Pripadanje biskupiji, prezbiteriju… - objasnio je Sveti Otac te i u tom smislu preporučio da se odmah potraži pomoć, jer je opasno ići sam u toj dobi.

- To je dob u kojoj molitva postaje darivanje Gospodinu, i darivanje drugima koji bi trebali rasti dok se ti umanjuješ - rekao je Papa.

Kako nadvladati neprimjerenost – stariji mogu mnogo dati

Treći je odgovor bio upravljen posebice svećenicima s 35 i više godina svećeničke službe, koji su – kako su rekli papi Franji – prošli razdoblja brzih promjena, te nerijetko osjećaju napor i neprimjerenost. Osim toga, često ne mogu posegnuti za iskustvom kako bi odgovorili na nova pitanja i potrebe službe.

- Prava je teškoća ne uspijevati pronaći današnji način govora, primjerice novih tehnologija  -potvrdio je Papa.

Dodao je da je najvažnije u toj dobi ono što se može učiniti, ono što je ljudima potrebno.

- To je dob za osmjeh, kada možemo darovati nježan pogled. To je vrijeme za davanje bezuvjetnoga oprosta u sakramentu pomirenja, i ne samo to, može se imati nova raspoloživost; očinska blizina i samilost. Stariji očevi, koji poznaju život, blizu su ljudskoj bijedi i bolima. Ne govore mnogo, nego možda pogledom, osmjehom, i samo jednom riječju, čine mnogo dobra - istaknuo je papa Franjo.