Papa Franjo u katehezi nastavio govoriti o krjeposti kršćanske nade
Papa je pozivao sve zajednice da s vjerom žive susret 23. i 24. ožujka kako bi iznova otkrili sakrament Pomirenja: ''24 sata za Gospodina''.
Na trgu sv. Petra, papa Franjo, pred okupljenim mnoštvo, održao je opću audijenciju. Glavna tema i ove audijencije je krijepost kršćanske nade, te o njenim temeljima.
- Već nekoliko tjedana apostol nam Pavao pomaže u boljem razumijevanju u čemu se sastoji kršćanska nada. Već smo govorili da to nije optimizam. Ne, to je nešto drugo. Danas to čini ''vezujući'' je uz dva stava, tako važna za naš život i naše iskustvo vjere: naime, uz postojanost i utjehu. U odlomku poslanice Rimljanima koji smo upravo čuli, spominju se dvaput: prvo u odnosu na Sveto pismo, u zatim i u odnosu na samoga Boga. Koji je njihov dublji i istinskiji značaj i na koji način oni bacaju svjetlo na stvarnost nade – naglasio je Papa.
Istaknuo je da postojanost možemo definirati i kao strpljenje.
- To je sposobnost podnošenja, ''nošenja na ramenima'' ostajanja vjernima u kušnjama, pa i onda kada se čini da je teret odveć težak, nepodnošljiv i kad smo u iskušenju negativnog osuđivanja i napuštanja svega i sviju. Utjeha je, s druge strane, milost ''pronalaženja'' i iskazivanja, u svakoj situaciji pa i u onima, velikim dijelom obilježenima razočarenjem i patnjom Božju prisutnost i sućutno djelovanje – rekao je.
Također Papa je naglasio da nas sv. Pavao podsjeća da nam postojanost i utjeha na poseban način dolaze iz Svetoga pisma, tj. Biblije.
Božja nam riječ na prvom mjestu skreće pogled prema Isusu da ga bolje upoznamo i s njime se poistovjetimo; da mu se sve više suobličimo. Na drugom mjestu, Božja riječ nam otkriva da je Gospodin uistinu Bog postojanosti i utjehe, koji uvijek ostaje vjeran svojoj ljubavi prema nama; odnosno, postojan u ljubavi prema nama; ne umara se ljubiti nas; postojan je i uvijek nas voli i čak se o nama skrbi, prekrivajući naše rane milovanjem svoje dobrote i milosrđa tj. Tješi nas, ne umara se ni tješiti nas- istaknu je Sveti Otac.
Papa je također rekao da tko u vlastitom životu kuša Božju ljubav i utjehu, može, a i dužan je, biti blizu najslabijoj braći i zauzeti se za njihovu krhkost.
- Ako smo blizu Gospodinu, imat ćemo snage biti blizu najslabijima, potrebnima i njih tješiti i davati im snage. To je značenje rečenoga. Može to učiniti; mi to možemo učiniti bez ugađanja sebi; osjećajući se jednostavno ''kanalom'' kojim se prenose Božji darovi; i tako na konkretan način, postaje sijač nade i to Gospodin od nas traži. S tom snagom i sposobnošću tješenja, biti sijačima nade. A danas je to itekako potrebno, iako nije lako – naglasio je.
Papa se nadovezao na temu načina života i klasama.
- Plod ovog načina života nije neka zajednica u kojoj neki pripadaju ''klasi A'' tj. jakima; a ostali ''klasi B'', odnosno slabima. Umjesto toga, plod je kako Pavao kaže da međusobno budete složni po Kristu Isusu. Jer On je jaki. On je onaj koji nam daje jakost; koji nam daje strpljenja; koji nam daje nade; koji nam pruža utjehu. Božja riječ hrani nadu koja se konkretno ''pretače'' u raspodjelu; u uzajamno služenje. Jer čak i onaj koji je “jak”, prije ili kasnije iskusi potrebu za pomoći drugih; i obratno: u slabosti se uvijek mogu ponuditi osmjeh ili ruka, bratu u nevolji (teškoći). I kad je neka zajednica takva, onda jednodušno, iz jednoga grla, slavi Boga. – rekao je Papa.
Istaknuo je da je sve moguće, ako se u središte stave Krist i njegova riječ.
- On, samo On je taj ''jaki Brat'' koji se skrbi za svakog od nas: svi zapravo imamo potrebu da nas stave na ramena Dobroga Pastira te se osjetimo zbrinutima njegovim nježnim i brižnim pogledom. Dragi prijatelji, nikad nećemo dovoljno zahvaliti Bogu za dar Njegove riječi, prisutne u Svetom pismu. Ondje se Otac Gospodina našega Isusa Krista objavljuje kao Bog postojanosti i utjehe. I ondje postajemo svjesni toga, koliko se naša nada ne temelji na našim sposobnostima i snagama, nego na potpori Božjoj i na vjernosti Njegove ljubavi. Na snazi i utjesi Božjoj -rekao je.
Na samom kraju Papa je pozivao sve zajednice da s vjerom žive susret 23. i 24. ožujka kako bi iznova otkrili sakrament Pomirenja: ''24 sata za Gospodina''.
- Želim da i ove godine taj privilegirani milosni trenutak korizmenog hoda bude upriličen u mnogim crkvama kako bi se steklo iskustvo radosnoga susreta s Očevim milosrđem, koji sve ljude prihvaća i svima oprašta – zaključio je Papa.