Papa: Mašta ljubavi otvara bezbroj putova kako bi dah Evanđelja unijela u najrazličitije sredine
Hvala Crkvi u Libiji, i svim crkvenim zajednicama Sjeverne Afrike, za hrabrost i nazočnost mira na području gdje se veća sloboda i dostojanstvo potvrđuju također „provalama nasilja“, jedna je od misli pape Franje u govoru biskupima Cerne, odnosno sjevernoafričkoga biskupskog tijela koje okuplja biskupe iz Maroka, Alžira, Tunisa i Libije, a koje je danas primio u prigodi njihova pohoda „ad limina“.
„Vi ste periferija svijeta, i vi ste lice i srce kojima Bog dolazi do ljudi u toj periferiji“, rekao je Sveti Otac nazočnim biskupima koji vlastiti život stavljaju u opasnost kako bi zaštitili maleno stado Crkve, u krajevima u kojima se zvuk crkvenih zvonâ miješa s tutnjavom oružja. I Sjeverna je Afrika posljednjih godina postala prostor težnje za većom slobodom savjesti, kao i za dostojanstvom, ali istodobno i bojno polje onih koji promjene nameću mašući oružjem.
Zbog toga je Papa prije svega, među ostalima, zahvalio Crkvi u Libiji, za hrabrost, odanost i ustrajnost koje pokazuje kler, posvećene osobe i laici, koji su ostali na svojim mjestima unatoč velikim opasnostima. „Oni su istinski svjedoci Evanđelja“, istaknuo je papa Franjo ohrabrujući nazočne da nastave u svojim nastojanjima kako bi pridonijeli miru i pomirenju na cijelom području.
Veliki je dio govora Sveti Otac posvetio međureligijskom dijalogu u svrhu gradnje tamo gdje mnogi razaraju. „Mašta je ljubavi sposobna otvoriti bezbroj putova kako bi dah Evanđelja unijela u kulture i najrazličitije sredine društva“, napomenuo je Papa te primijetio da je najdjelotvorniji lijek za svaki oblik nasilja odgoj za otkrivanje i prihvaćanje razlika kao bogatstvo i plodnost.
„Stoga je bitno da u biskupijama svećenici i laici budu odgojeni za ekumenski i međureligijski dijalog“, govori Papa.
Još jedno nepogrešivo oružje Crkve susreta i dijaloga jest konkretna ljubav prema svakoj osobi, bez razlike. Papa je stoga zahvalio sjevernoafričkim biskupima zbog toga što, često vrlo skromnim sredstvima, pokazuju ljubav Krista i Crkve za siromašne, bolesne, starije osobe, potrebite žene, zatvorenike, kao i brojne afričke doseljenike koji u njihovim zemljama traže mjesto tranzita ili konačnoga odredišta.
U Papinu govoru nije nedostajalo ni pastoralnih uputa, kao što je primjerice, pozornost prema stalnoj formaciji klera, te izraza radosti zbog prinosa redovnica i redovnika, posebice u Godini posvećenoga života. Govor je Sveti Otac završio primjećujući sa zadovoljstvom kako je u Alžiru posljednjih godina obnovljeno mnogo kršćanskih svetišta.
„Prihvaćajući sve ljude dobronamjerno i bez prozelitizma, vaše zajednice pokazuju da žele biti Crkva otvorenih vrata, i uvijek 'u izlasku'“, istaknuo je na kraju papa Franjo.
