O susretu je s Papom kardinal Filoni osobno govorio za Radio Vatikan te istaknuo da činjenica što ga je Sveti Otac htio primiti odmah po povratku iz Iraka pokazuje njegovu osjetljivost i zanimanje za stanje u toj zemlji.

Htio je izravno od mene čuti što sam vidio i čuo nakon što sam pohodio naše kršćane, jazide, i sve drugo tijekom boravka u Iraku. Pozorno me slušao i uzeo na srce sve o čemu sam mu govorio: o očekivanjima naših kršćana, o zabrinutosti i namjerama Crkve. Sa zadovoljstvom je slušao o smjernicama koje je prihvatila mjesna Crkva.

Mislim da su sad već svi svjesni koliko je hitno potrebno smjestiti prognane obitelji – napomenuo je potom kardinal Filoni. Mislim da su svi mogli vidjeti u kojim uvjetima žive; gdjegod je neki travnjak, ili neka soba, ili bilo kakvo mjesto koje im je stavljeno na raspolaganje, sve je zauzeto. Osim toga, valja voditi računa da im je u najtoplijem razdoblju u godini, kada temperature dosežu 47 – 48 stupnjeva, nužno potreban zaklon, voda, … sve je to apsolutno odmah potrebno kako bi se pomoglo tim ljudima, ponajviše djeci, starijim osobama, bolesnima – napomenuo je kardinal.Najvažnije je, dakle, pomoći tim ljudima, pružiti im zaklon. A nakon toga, – kako je rekao kardinal – svi se s pravom pitaju koliko će trajati takvo stanje, što se može očekivati. Što se toga tiče mi, naravno, imamo nade, ali treba vidjeti stvarnost. Naši kršćani, od kojih se mnogi žele vratiti, žele, međutim, vidjeti da njihova sela imaju pojas sigurnosti; traže da bude po mogućnosti međunarodni, koji bi im jamčio vraćanje u normalan život – napomenuo je kardinal Filoni.

Na novinarovu primjedbu kako se čini da nakon barbarskoga ubojstva američkoga novinara dolazi do određenoga preokreta, kardinal je istaknuo da se sve dok su naselja okupirana, ljudima neće vratiti pouzdanje, i oni se neće početi vraćati u svoje kuće i svojim aktivnostima. Stoga, ako postoji neki početak, nadajmo se da će se konkretizirati; nadajmo se da će tim ljudima biti zajamčen pojas sigurnosti. Tek će tada po tom pitanju to biti napredak – primijetio je kardinal.
Osvrnuvši se potom na sâm pohod Iraku, na svoju misiju, kardinal je ponovno istaknuo da je ona bila prije svega, odnosno gotovo isključivo, humanitarna. U tom vidiku nije bilo političkih ili drugih pitanja koja su ulazila na područje te moje misije. Sretan sam što sam mogao poći u taj pohod, jer je za mene to bio i povratak u tu zemlju koju već dugo poznajem i volim; stoga mi je bilo drago vidjeti mnoge ljude koji su zauzeti u pružanju pomoći, a tako sam mogao i pružiti koju riječ nade, pouzdanja i ohrabrenja. Njima je jako bilo potrebno da ih se čuje – napomenuo je kardinal.

Na novinarovu primjedbu kako se govori o između 120 i 130 tisuća prognanih, te dok mi govorimo o brojkama, kardinal je vidio njihova lica, kardinal je Filoni istaknuo da su, naravno, najsnažniji prizori oni koji se odnose na ljude koji su izgubili sve. Ali, tamo je stanje takvo da i oni koji su izgubili sve, ali su uspjeli spasiti život, smatraju se sretnima – kazao je kardinal te posebno spomenuo jazide, u čijim su zajednicama muškarci ubijeni, a žene su otete, silovane, prodane. To je doista mučno. Njihova su lica, lica ljudi koji gledaju u prazno, koji su izgubljeni.

Pomislimo, – dodao je – primjerice na to da žena na Bliskom istoku uvijek mora imati uza se muškarca – oca, brata ili zaručnika – koji je, prema tamošnjoj kulturi, poput jamstva za njezin život. A sada, žena koja nema nijednog muškarca koji se može brinuti o njoj, kakva je njezina budućnost? Tamo nije kao na Zapadu, gdje si žena može i sama urediti život vlastitim sposobnostima i snagama. To tada postaje vrlo mučno; pogled tih žena koje sjede, klonule, bez izraza na licu, to je vrlo potresno – rekao je kardinal te na kraju istaknuo da su njegove nade jednake nadama tih ljudi. Ako uspijemo zajamčiti im sigurnost za njihov povratak… to je i moja nada – istaknuo je na kraju kardinal Filoni.