Bračna ljubav, jedinstvena i nerazrješiva, koja ustraje unatoč brojnim teškoćama, jedno je od najljepših čuda. Ističe se nada u Završnoj poruci Izvanredne sinode o obitelji, koju su u dvorani pročitali kardinali Gianfranco Ravasi, predsjednik Povjerenstva za poruku, i Raymundo Damasceno Assis, opunomoćeni predsjednik, zajedno s posebnim tajnikom sinode mons. Brunom Forteom.

Zahvaljujući prije svega za vjernost, vjeru, nadu i ljubav koju obitelji pružaju svijetu, u prvom se dijelu dokumenta govori o živoj i slojevitoj stvarnosti u kojoj žive obitelji, te o svjetlu i sjenama, velikim izazovima i dramatičnim kušnjama, tamo gdje se zlo i grijeh uvuku među kućne zidove.

Što se tiče izazova, poruka na prvom mjestu ističe bračnu vjernost, stavljenu na tešku kušnju zbog individualizma, slabljenja vjere i svakodnevne žurbe, koji mogu izazvati bračne krize s kojima se suočava bez strpljenja, bez praštanja, bez uzajamnoga pomirenja, bez žrtve. Iz neuspjelih brakova – stoji nadalje u dokumentu – nastaju nove veze, novi parovi, nove zajednice i novi brakovi, stvarajući tako, za kršćane, slojevita i problematična stanja.

Među ostalim izazovima, u poruci je spomenut invaliditet djece, bolestî, starost, preminuće drage osobe, financijske teškoće prouzročene izopačenim sustavima i obožavanjem novca koje ponižava dostojanstvo osobe. U tekstu se dokumenta potom govori o nezaposlenim roditeljima koji su nemoćni pred najosnovnijim potrebama obitelji, te o mladima koji mogu postati žrtva droge i kriminala. Sjene se nadvijaju i nad siromašnim obiteljima, izbjeglima, progonjenima zbog vjere, pogođenima ratom i okrutnim tlačenjem, nad ženama žrtvama nasilja i trgovine, nad djecom žrtvama zlostavljanja čak i od strane onih koji su ih trebali štititi.

U poruci se zbog toga upućuje snažan apel vladama i međunarodnim organizacijama, da u svrhu općega dobra promiču prava obitelji. Crkva, kuća koja je uvijek otvorena za prihvat, ne isključuje nikoga – stoji u tekstu u kojemu se potom izražava zahvalnost svim pastirima, vjernicima i zajednicama koji rade u dušobrižništvu obitelji.

Sinodski dokument, međutim, ne zaboravlja svjetlost koja blista u brojnim obiteljima, svjetlost koja dolazi iz ravnopravnoga i uzajamnoga susreta među supružnicima, u kojemu se svatko otvara drugomu, iako i dalje ostaje ono što jest. Važno je stoga istaknuti zaruke i pripravu za sakrament ženidbe, koji poznaje i seksualnost, nježnost i ljepotu koji nadilaze vrijeme. Jer, ljubav po svojoj naravi – istaknuto je u dokumentu – teži tomu da bude zauvijek.

Bračna se ljubav širi kroz plodnost i generativnost – kaže se u poruci – a one ne mogu biti shvaćene samo kao prokreacija, nego i kao dar božanskoga života u krštenju djece, odgoju i katehezi, kao i u sposobnosti pružanja osjećaja i vrijednosti i prema onomu tko nije mogao roditi.
U poruci se, osim toga, ističe važnost zajedničke molitve u obitelji, maloj duhovnoj oazi, kao i odgoja u vjeri i svetosti, zadaći koju često, s mnogo ljubavi i posvećivanja, obavljaju djedovi i bake. S tog vidika obitelj, ta prava „kućna Crkva“, može izraziti ljubav i blizinu posljednjima, marginaliziranima, siromašnima, osamljenima, bolesnima, i strancima.

Što se pak tiče nedjeljne euharistije, kada obitelj sjeda za Gospodinov stol, dokument podsjeća da se tijekom prvoga dijela sinodskoga puta razmišljalo o pastoralnom praćenju i o pristupu sakramentima rastavljenih i ponovno vjenčanih osoba.

Na kraju poruke, sjedinjujući se sa Svetom nazaretskom Obitelji, sinodski su oci uzdigli molitvu Bogu Ocu, također u vidiku redovne biskupske sinode koja će se održati 2015. godine, a bit će isto tako posvećena obitelji. Zaziv je sa sinode Ocu da svim obiteljima podari nazočnost snažnih i mudrih zaručnika, mlade hrabre za trajno i vjerno obvezivanje, i Crkvu koja je sve više vjerna i vjerodostojna, za svijet koji je sposoban voljeti istinu, pravednost i milosrđe.