Ivan Pavao I. bio je Petrov nasljednik koji je odabrao dva imena, a u kratko vrijeme svoga papinstva uspio je prekinuti mnoge tradicije na papinskom dvoru. Odbacio je tako “Pluralis Majestatis” – vladarsku množinu. Naime, sve do tada pape su, kao i carevi i kraljevi, o sebi govorili u prvom licu množine, oslovljavajući se osobnom zamjenicom “mi”. Ivan Pavao I. nasuprot tome rekao je “ja”. Čak je i tradicionalni prijenosni papinski tron sedia gestatoria htio poslati u spremište Apostolske palače.

Ivan Pavao I. došao je iz vrlo siromašnih životnih uvjeta. Njegov otac radio je kao sezonski radnik u inozemstvu – u Francuskoj, Njemačkoj i Austriji i rijetko je bio kod kuće. Odrastao je s tri sestre i dvije polusestre. Otac je bio član izrazito antiklerikalne talijanske socijalističke stranke, a majka je katolkinja. Još od djetinjstva bio je slabijeg zdravlja, no Albino Luciani je u svojoj svećeničkoj karijeri najradije htio biti seoski župnik. Prvu svećeničku službu kapelana i vjeroučitelja dobio je nakon ređenja 1935. u svom rodnom gradu Bellunu u regiji Veneto.

Godine 1958. postao je biskup Vittorio Veneta, mirnog provincijskoga grada u Venetu. Dvanaest godina kasnije, Papa ga je imenovao patrijarhom Venecije. U srpnju 1978. u jednoj je propovijedi rekao da je papa Pavao VI. pogriješio što ga je imenovao na tu službu. Svega mjesec dana kasnije, kardinali su ga na konklavama izabrali za njegova nasljednika.