"Svaki je kršćanin pozvan graditi jedinstvo Crkve"
Svaki je kršćanin pozvan graditi jedinstvo Crkve, poticaj je pape Franje s jutrošnje mise u Kući svete Marte. Papa je istaknuo da se moramo dati voditi od Duha Svetoga, koji stvara jedinstvo Crkve kroz različitosti pojedinaca.
„Ja uznik, pozivam vas da izgradite jedinstvo u Crkvi“. Papa Franjo razvija svoju homiliju polazeći od riječi svetog Pavla u poslanici Efežanima (Ef 4,1-6). „Stvoriti jedinstvo Crkve, primijetio je Papa, zadatak je Crkve i svakog kršćanina tijekom povijesti“. Apostol Petar, govoreći o Crkvi služi se slikom hrama sazdanog od živog kamenja, a to smo mi (1 Pt 2,4-5). To je sušta suprotnost „onog drugog hrama, hrama oholosti – Babilonske kule“. Prvi hram donosi jedinstvo, a drugi hram je simbol razjedinjenosti, neshvaćanja, različitosti jezika.
„Stvoriti jedinstvo Crkve, izgraditi Crkvu, hram, jedinstvo Crkve: zadatak je svakog kršćanina, svakoga od nas. Kad se gradi hram, palača, traži se teren pogodan i pripremljen za gradnju. Prije svega: traži se temeljni kamen, ugaoni kamen, riječima Svetog Pisma (1 Pt 2,6). Ugaoni kamen Crkvenog jedinstva, ili ugaoni kamen Crkve je Isus, a ugaoni kamene jedinstva Crkve je Isusova molitva tijekom Posljednje večere: 'Oče, neka budu jedno!' (Ivan 17,22). U tome je snaga!“.
Isus je kamen na kojem gradimo jedinstvo Crkve, bez kojeg se ne može. Nema jedinstva bez Isusa Krista u temelju: to je naša sigurnost“. No tko, pita se Papa, „gradi to jedinstvo?“. Odgovara: „to je djelo Duha Svetoga. On je jedini kadar stvoriti jedinstvo Crkve. I zato ga Isus šalje: kako bi gradio Crkvu, kako bi je učinio snažnom, kako bi je učinio jedinstvenom“. A Duh,, nastavlja, „stvara jedinstvo Crkve u različitosti naroda, kultura, osoba“. Kako se dakle „gradi ovaj hram?“ pita se Papa Franjo. Ako je apostol Petar govorio da smo živo kamenje u ovoj građevini, „Sveti Pavao nas savjetuje da ne budemo kamenje, već slabe cigle“. Savjet apostola naroda za izgradnju ovog jedinstva su savjeti slabosti, iz ljudske perspektive (Ef 4,1-2).
„Poniznost, nježnost, velikodušnost: to su slabašne stvarnosti, jer čini se da je ponizno beskorisno; nježnost i krotkost izgledaju beskorisno, velikodušnost, otvorenost svima, veliko srce… A onda dodaje i više: 'Podnoseći se međusobno u ljubavi'. Podnoseći se međusobno u ljubavi, imajući na srcu što? Očuvanje jedinstva. Mi postajemo jače kamenje u ovom hramu, koliko postajemo slabiji kroz kreposti poniznosti, velikodušnosti, nježnosti i krotkosti“.
To je isti put kojim je išao Isus, koji se učinio slabim, sve do križa i „postao snažan!“. Tako moramo i mi činiti: „Ponos, dostatnost – ne služe“. Kad se nešto gradi, važno je da arhitekt napravi plan. A koji je plan jedinstva Crkve?“, pita se Papa i odgovara:
„Nada na koju smo pozvani: nada da idemo prema Gospodinu, da živimo u živoj Crkvi, sagrađenoj od živog kamenja, sa snagom Duha Svetoga. Samo po planu nade možemo napredovati u jedinstvu Crkve. Pozvani smo na veliku nadu. Idimo u tom pravcu! Ali sa snagom Isusove molitve za jedinstvo: poslušni Duhu Svetomu, koji je kadar od cigle napraviti živo kamenje; s nadom u susret s Gospodinom koji nas je pozvao, susret u punini vremena“.
Izvor: www.it.radiovaticana.va