Nadovezujući se na čitanja Djela apostolskih i okrutni progon prvotne kršćanske zajednice (usp. Dj 12,2-4), Papa je rekao kako se ne želi zadržavati toliko na nehumanim i neobjašnjivim progonima – i danas prisutnima u svijetu i nerijetko pred očima i šutnjom sviju – nego na hrabrosti i odvažnosti naviještanja evanđelja Apostola i prve kršćanske zajednice, bez straha od smrti ili od mučeništva, u poganskom ozračju, što je za nas snažan poziv na molitvu, vjeru i svjedočanstvo.
 
„Ponovni poziv na molitvu“ – nadahnjujući se na događaju Petrova uhićenja i zajednice koja moli za njegovo oslobođenje, Papa je podsjetio i na rimske katakombe, ali ne toliko kao na utočišta, koliko na mjesta molitve, na kojima se svetkovala nedjelja i s kojih se uzdizala hvala i poklonstvo Bogu, koji svoju djecu nikad ne zaboravlja. „Primjer zajednice apostolskih Prvaka, uči nas da Crkva koja moli – jest Crkva 'na nogama', stamena i u hodu! Kršćanin koji moli, zaštićen je, čuvan i podržan te nije sam“, poručio je Sveti Otac.
 
„Koliko nam puta, kao Petru, Bog šalje Anđela (usp. Dj 12. 6-7) da nas izbavi iz teških situacija, od smrti i od Zloga; da nas uputi pravim putem; da nam ponovno u grudima upali svjetlo nade, pomiluje nas i utješi; da nas probudi iz egzistencijalnog sna ili da nam jednostavno rekne: 'Nisi sam, sama!'“, zapitao je Papa.
 
Nijedna kršćanska zajednica, smatra Papa Franjo, ne može napredovati bez potpore ustrajne molitve. Molitva je susret s Bogom koji ne razočarava i koji ne ostavlja svoju djecu. U njoj kršćanin iskazuje svoju vjeru i pouzdanje; kao što i Bog iskazuje svoj blizinu.
 
„Poziv na vjeru – iz  Poslanice Timoteju vidimo da Bog svoju djecu ne uzima sa svijeta niti ih sklanja od svijeta ili od zla, nego im pruža snagu da ih svladaju. Samo onaj koji vjeruje može reći: Gospodin je pastir moj, ni u čem' ja ne oskudijevam (Ps 23,1). Tijekom povijesti Crkve, mnoge su sile nastojale – i još uvijek nastoje – uništiti Crkvu, ali one nestaju, a Crkva ostaje, živa i plodna!“, ustvrdio je Sveti Otac.
 
„Sve prolazi, Bog samo ostaje (sv. Terezija Avilska). Prohujala su kraljevstva, narodi, kulture, ideologije i sile, ali Crkva utemeljena na Kristu – i pored tolikih oluja i naših grijeha – ostaje vjerna. Jer ona nije Crkva papa, biskupa, svećenika niti vjernika; nego jedino Kristova. Samo onaj tko u Kristu živi, promiče i brani Crkvu svetošću vlastita života, po primjeru Petra i Pavla“, kazao je papa Franjo.
 
„Poziv na svjedočenje – Petar i Pavao, kao i svi Kristovi apostoli, svojim su zemaljskim životom oplodili život Crkve. Pili su iz Gospodinova kaleža i postali Božji prijatelji. Crkva i kršćanin bez davanja svjedočanstva, neplodni su, poput mrtvaca koji misli da je živ i poput drveta koje ne daje ploda ili zdenca bez vode“, rekao je Papa dodajući kako je „Crkva hrabrim, konkretnim i poniznim svjedočenjem svoje djece nadvladala zlo. Nadvladala ga je Petrovim glasnim uvjerenjem: Ti si Krist, Sin Boga živoga!, kao i Kristovim obećanjem“, koje mu je uslijedilo (Mt 16, 13-18).
Sveti se Otac zatim obratio nadbiskupima: „Dragi nadbiskupi, danas ćete primiti palij, znak ovce koju pastir – poput Krista, Dobrog pastira – nosi na svojim ramenima. To je ujedno i znak vaše pastoralne službe. Danas bih vam uz palij, htio povjeriti i ovaj poziv na molitvu, vjeru i svjedočenje.“
 
„Crkva vas treba kao ljude molitve; učitelje molitve, da povjereni vam narod poučite da je sloboda od svake zarobljenosti jedino Božje djelo i plod molitve, po kojoj Bog, u prikladno vrijeme, šalje svog Anđela da nas izbavi od tolikih robovanja i bezbrojnih okova svjetovnosti. i vi ste za one najpotrebitije također, anđeli i glasnici milosrđa.“
 
„Crkva vas želi kao ljude vjere i učitelje vjere, da biste vjernike poučili da se ne boje tolikih Heroda koji progone i žaloste, križevima svih vrsta. Nijedan Herod nije u stanju utrnuti svjetlo nade, vjere i ljubavi onoga tko vjeruje u Krista!“
 
„Crkva vas hoće kao svjedoke. Sveti Franjo je svojoj subraći znao reći: 'Uvijek propovijedajte evanđelje pa – ako je to potrebno – i riječima!' Nema svjedočenja bez dosljednog življenja! Danas nema toliko potrebe za učiteljima, koliko za svjedocima koji su hrabri, uvjereni i uvjerljivi; svjedoci koji se ne stide Kristova imena niti njegova Križa – niti pred ričućim lavovima, niti pred silama ovoga svijeta.“
 
Sveti Otac je zatim podsjetio na to da su tijekom povijesti Crkve, mnogi svjedoci – makar kao pripadnici različitih kršćanskih vjeroispovijesti – doprinijeli rastu Kristova tijela (Crkve). „Drago mi je to reći i naglasiti u nazočnosti Izaslanstva Ekumenskoga carigradskog patrijarha i dragoga brata, Bartolomeja I.“ rekao je Papa. 
 
„Stvar je vrlo jednostavna: najučinkovitije i najvjerodostojnije svjedočanstvo je ono koje ne proturječi ponašanju i načinu života. Poučavajte moliti, moleći; naviještajte vjeru, vjerujući; svjedočite živeći“, poručio je na koncu svoje snažne propovijedi Rimski biskup.