Učitelj Zakona kuša Isusa pitanjem što mu je činiti da život vječni baštini. Isus ga na to pita što piše u Zakonu, a ovaj nadalje odgovara: 'Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!' Tada zakonoznanac postavlja drugo pitanje: 'Tko je moj bližnji?' (usp. Lk 10; 25 – 27).

Na to njegovo pitanje Isus mu odgovara prispodobom o milosrdnom Samaritancu koji se uz svećenika i levita jedini zaustavio i pomogao unesrećenom.

– Zakon Gospodnji nalaže da se pritekne u pomoć, ali oni prolaze bez zaustavljanja. Jako im se žurilo. Možda je jedan gledao na sat misleći: 'Moram ići na Misu', ili: 'Tu je krv, što ću raditi, možda će me onečistiti krv' – promišljao je Papa o levitu i svećeniku.

Nadalje je rekao kako tu nailazimo na prvu poruku prispodobe.

– Nije automatski da oni koji sudjeluju u Božjoj kući i poznaju Njegovu milost znaju ljubiti bližnjega. Možeš poznavati cijelu Bibliju, sve liturgijske obrede, ali znati to ne znači i ljubiti – rekao je Papa.

Dodao je kako 'ljubav ima drugačiji put' .

– Ispred različitih poteškoća, ljudskih patnji, nasilja, ne možemo ostati promatrači. To znači zanemariti Boga. Ako se ne približim tom čovjeku, ženi, djetetu, starijem, bolesnom, ne približavam se Bogu – naglasio je.

Promišljajući dalje prispodobu, Papa je rekao kako se u gesti Samaritanca nalazi središnja poruka prispodobe.

– Imao je samilosti, sažalio se. Druga su dvojica vidjeli unesrećenog, ali su im srca bila zatvorena, hladna. Srce Samaritanca bilo je suobličeno Božjem Srcu, jer suosjećanje je bitna karakteristika Božjeg milosrđa. Bog je suosjećajan s nama – kazao je Sveti Otac dodajući kako je cijela prispodoba podsjetnik na milosrdno djelovanje Božje u cijeloj povijesti spasenja.

Potaknuo je zatim da si svaki od nas postavi pitanje: 'Ma, vjerujem li doista da Gospodin suosjeća sa mnom? Takav kakav jesam, u grijesima, s problemima. Imamo li vjeru u Boga koji je dobar, koji nam se približava, liječi nas, miluje? Ako ga odbacujemo, On nas čeka, On je strpljiv i uvijek je uz nas.'

Geste Samaritanca koji omata čovjekove rane, nosi ga u gostionicu, osobno se brine i pomaže mu, uče nas da suosjećanje nije određeni osjećaj, nego konkretna brigu za drugoga, rekao je Papa.

– To znači učiniti sve potrebne korake da bismo se približili tom drugom i poistovjetili se s njim: 'Ljubi bližnjega kao samog sebe' – dodao je.

Odgovor na pitanje s početka kateheze: 'Tko je moj bližnji?' jasan je – kazao je na kraju Papa.

– Na početku prispodobe za svećenika je bližnji bio umirući, a na kraju je Samaritanac taj koji je postao bližnji. Isus okreće perspektivu. Ne treba klasificirati druga da bi se vidjelo tko jest, a tko nije bližnji. Možeš postati bližnji svakom tko se nađe u potrebi. To ćeš i biti ako u tvom srcu ima smilovanja, to jest suosjećanja s drugim – poručio je rimski biskup.

Naglasio je još kako smo svi pozvani proći taj isti put dobrog Samaritanca.

– Isus se saginje, približava nam se, postaje naš sluga kako bismo se i mi mogli ljubiti kao što nas On ljubi. Na isti način – zaključio je Papa.