Znanost i vjera susreću se u ljudskom biću

Časni brat Guy Consolmagno, svjetski priznati astronom i stalni član isusovačke zajednice pri Vatikanskoj zvjezdarnici u dnevniku 'L'Osservatore Romano' piše o tome zašto neki isusovci postaju astronomi.

faith2.jpg
Objavljeno:
 
01.08.2012 00:00

Časni brat Guy Consolmagno, svjetski priznati astronom i stalni član isusovačke zajednice pri Vatikanskoj zvjezdarnici u dnevniku L'Osservatore Romano piše o tome zašto neki isusovci postaju astronomi. Tako najprije spominje svoju zajednicu koja je svjetski priznata i koja organizira različite susrete astronoma, ali sudjeluje i na susretima koje organiziraju drugi. Najprije ističe da je posao zvjezdoznanstva timski rad, ali što to isusovce potiče na taj rad?

"Uglavnom su tu pitanja koja traže objašnjenja o tome kako se znanost susreće s vjerom. Znanost i vjera autonomne su, ali se susreću barem u jednoj točki, a to je ljudsko biće koje je ujedno i vjernik i znanstvenik i čije su težnje i poticaji da se bavi znanošću u temelju više ili manje vjerske naravi tako da vjerske pretpostavke o svemiru zapravo temelje znanstveno promišljanje."

"Mnogi znanstvenici žele svoju znanost proglasiti božanstvom i ne možemo nijekati činjenicu da postoje mnogi dobri ljudi koji prihvaćaju kreacionizam, ali jednako tako postoje i mnogi dobri ljudi koji prihvaćaju materijalističko shvaćanje znanosti", ističe Consolmagno koji smatra da je oboje djelomično ispravno.

"Teolozi nas podsjećaju da je svaka hereza temeljena na nekoj važnoj istini. Kad ateisti tvrde da vjeruju u Boga moraju imati jasnu sliku boga kojeg odbacuju. A bog kojeg odbacuju vjerojatno je vrlo različit od Boga kojega smo mi vjernici doživjeli i prihvatili. Mi vjerujemo u Boga odgovarajući iskustvu, a ne slijepom vjerom ili na temelju neke knjige ili gurua. Naša vjera uključuje to osobno iskustvo Boga. Stoga se u tom smislu vjernik ne razlikuje od znanstvenika koji promatra i nastoji protumačiti ono što je promotrio."

"Odbacujući pak nadnaravno upletanje u svemir, znanost zapravo odbacuje boga kaosa i svemir bez zakona. Takvoga boga i kršćanstvo odbacuje. Pa i kad Bog u knjizi postanka stvara svojom riječju – neka bude, to on ne čini slučajno, nego logično. Stoga i većina znanstvenika nisu bezbošci u strogom smislu riječi, mnogi astronomi su uglavnom vjernici ili možda agnostici. Oni pretpostavljaju Božje postojanje, ali ne nastoje upoznati ga. Tek se mali broj znanstvenika priznaju ateistima."

"Vjernici koji se ne bave znanošću ne dolaze do spoznaje strukture prirode kao znanstvenici, ali vjernici mogu dobro poznavati Onoga koga znanstvenici mogu samo naslućivati preko prirode."

A, zašto mnogi isusovci postaju astronomi, znanstvenici? "Baveći se prirodnim znanostima, isusovci su nastojali otkriti i njihov prvi uzrok i svrhu, na tom su planu podupirali i Galileja, a danas žele pokazati svijetu očitu činjenicu da Crkva ne strahuje pred znanošću, jer Vatikan podupire njihov rad i zvjezdarnicu, nego je grli kao dug put od stvorenja prema Stvoritelju", zaključuje brat Consolmagno.

Izvor: rv

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan

Još iz rubrike: