Katolička enciklopedija ga spominje kao jednog od herojskih branitelja katoličke vjere protiv muslimanskog imperijalizma. Taj velikan europske povijesti ušao je i u hrvatsku narodnu pjesmu kao borac protiv Turaka ('Jeste li vidjeli moga sinka Janka?'), a za hrvatsku povijest je značajan jer je sudjelovao u mnogim bitkama kada se odlučivalo i o sudbini Hrvata.

Kada je umro u Zemunu na današnji dan, papa Kalist III, rekao je razmišljajući o Jankovim zaslugama za obranu kršćanske Europe slijedeće riječi: 'Jedno od svjetlila kršćanstva se ugasilo'. Ušao je u legende i pjesme mnogih naroda Europe koji su stenjali pod turskim jarmom i koji nastojali sačuvati kršćansko ime i identitet.

Janko Sibinjanin je pravim imenom Hunyadi Janos (hrv. Hunjadi Ivan), porijeklom iz plemićke ugarske obitelji u Erdelju (danas Transilvanija u Rumunjskoj). U stalnim borbama i uspjesima protiv Turaka, osobito u dijelovima Europe omeđenim rijekama Savom, Dravom i Dunavom stekao je velike simpatije kršćanskog svijeta i ušao u narodne legende.

Sredinom 15. stoljeća upao je sa svojom kršćanskom vojskom na mnoga područja današnjeg Balkana koja su bila pod turskim jarmom, pa je tako potisnuo Turke iz njihove jake utvrde Smedereva, Vlaške (današnja Rumunjska), a 1443. skupio je u Budimu veliku kršćansku vojsku u kojoj su bili i brojni Hrvati s namjerom da protjera Turke u Aziju. Ostvario je brojne pobjede i došao sa svojom vojskom čak do Sofije i obala Crnog mora.

Tako je i poraz kršćanske vojske u drugoj velikoj bitci na Kosovu 1448. posljedica izdaje kršćanskih vladara vlaškog prijestolonasljednika Dana II i srpskog despota Đurađa Brankovića koji su presreli kršćansku vojsku Juraja Kastriotića koja je iz područja Skadra i današnje Albanije išla u pomoć Hunjadijevim snagama na Kosovu. Kasnije se Hunjadi osvetio srpskom despotu zbog izdaje nanijevši mu težak poraz.

Zanimljivo je da je Đurađev otac srpski despot Vuk Branković u povijesti i narodnoj bio također označen kao jedan od izdajnika koji je pomogao turskoj vojsci da nadvlada kršćanske snage na Kosovu 1389. Malo je poznato da su toj velikoj bitci osim Srba sudjelovali i albanski vojnici kao i katolici Hrvati bosanskog kralja Tvrtka, pa čak i Hrvati iz Hrvatske.

Pad Carigrada 1453. bio je težak udarac za Europu,te se uvukao strah da bi Turci mogli osvojiti Beč, a onda i cijelu Europu.
Jedna od odlučujućih bitaka protiv nadiranja Turaka u Europu bila je kod Beograda (mađ. Nandorfehervar) gdje je pod vodstvom Hunjadija prvo Beograd utvrđen i ojačan, te tako spreman za obranu. Podršku u ovoj ključnoj bitci za katoličku Europu dao je i sveti Ivan Kapistran koji je osobno došao iz Italije molitvom, zagovorom i svakom vrstom ohrabrenja pomoći kršćanskim snagama. Kršćanski vojnici iz cijele Europe, a osobito Hrvati, pridružile su se Hunjadijevoj vojsci.

Turci su doživjeli 1456. težak poraz kod Beograda, a sam sultan Mehmed II je bio teško ranjen. Ova velika pobjeda osigurala je mir na panonskim granicama hrvatsko-ugarskog kraljevstva čak 70 godina, a pobjednik Janko ušao je u legende i pjesme koje su se održale do današnjeg dana.

Papa Kalist III. u vrijeme priprema za bitku kod Beograda odredio je da svakog dana u podne zvone zvona na katoličkim crkvama Europe pozivajući na molitvu za dobar ishod bitke i pobjedu nad Turcima.

Tri tjedna nakon pobjede, poradi velikog broja nepokopanih tijela u okolici Beograda, izbila je kuga u logoru Hunjadijeve vojske. (ili Iloku?), a nedugo za njim i sveti Ivan Kapistran koji je i pokopan u Iloku. Hunjadi je umro 11. kolovoza 1456. godine u tada hrvatskom Zemunu.