Na Posljednjoj večeri Isus je uzeo kruh i rekao: 'Ovo je tijelo moje'. Kršćani su mu vjerovali na riječ od 1. stoljeća. I danas katolici vjeruju da je Isus uistinu prisutan tijelom, krvlju, duhom i božanstvom u Euharistiji. Iako Ga možemo štovati na razne načine, pokazati Isusu našu ljubav dok je On otajstveno prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu postao je posebno važan oblik pobožnosti.

Upravo ovu pobožnost prakticiraju  Sestre franjevke od vječnog klanjanja (FSPA). Već 140 godina, unatoč požarima, poplavama i epidemijama gripe ne prestaju moliti pred Euharistijom.

Početak nove misije

Potječu još iz 1749. godine kada je mala skupina žena iz Bavarske osnovala skupinu Sestre sv. Franje u Milwaukeeju u američkoj državi Wisconsin s ciljem prenošenja evanđelja među njemačkim imigrantima. Godine 1856. počele su pomagati u lokalnom sjemeništu, no zbog obaveza koje su morale izvršavati nisu stizale posvetiti se molitvi. Iz razloga što nisu mogli voditi pravi vjerski život, neke od osnivačica zajednice su otišli.

Žene koje su ostale odlučile su preusmjeriti svoju misiju te su 1864. preselile svoj samostan u Jefferson, Wisconsin. Zatim su se 1871. preselile u novoosnovanu biskupiju La Crosse, no i dalje su tragale za svojom svrhom.

Opatica je 1873. odlučila da rad u sjemeništu jednostavno nije pravi put za njih. Željela je da sestre pronađu drugi posao koji bi im omogućio da se lakše usredotoče na euharistijsko klanjanje. Nisu se sve sestre s tim složile, stoga je došlo do podjele, neke od njih su otišle i osnovale novu skupinu pod nazivom Sestre svetog Franje Asiškog, a izvorna se skupina preimenovala u Sestre franjevke od Euharistije.

Godine 1878. sestre su otkrile ono što će kasnije postati njihov najpoznatiji poziv: Neprestano klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Obvezale su se na to da uvijek barem dvije sestre mole pred Euhastijskim sakramentom 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini. Bez obzira na sve. Koliko god je vremena potrebno. Kako bi i samim svojim imenom svjedočile promjenu života, nazvale su se: Sestre franjevke od vječnog klanjanja.

 Unatoč svemu

Započele su 1. kolovoza 1878. godine točno u 11 sati i od tog trenutka nisu prestale.

Ipak imali su razna iskušenja. Pokušali su ih prisiliti da prestanu sa svojim radom. 1923. godine izbio je požar u susjednoj zgradi. Njihov je grad zadesila poplava 1965. Izbile su epidemije gripe, strašne oluje, a naravno i svjetski ratovi. Unatoč svemu, sestre su uvijek nastavile vjerno moliti.

Ipak, kako bi nastavile, morale su napraviti nekoliko promjena. Broj članova im se nažalost drastično smanjio u zadnjih nekoliko desetljeća stoga su 1997.  godine  nakon što su sestre 119 godina prakticirale danonoćno klanjanje, zatražile su pomoć od svoje lokalne zajednice. Danas se sestre i volonteri laici izmjenjuju u danonoćnom euharistijskom klanjanju. Ali još uvijek se nisu prestali klanjati Živom Isusu!