Akcija Papinskih misijskih djela: Gradimo bunare u misijskim zemljama

Svjetski dan vode se slavi 22. ožujka svake godine te se na taj dan, diljem svijeta, posebno skreće pozornost na važnost vode i održivo upravljanje vodnim resursima.

pitka-voda.jpg
Autor
IKA/Laudato/T.S.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
22.03.2017 17:49

Tek 2,5% od ukupne količine vode na Zemlji čini pitka voda te je taj postotak jednak već milijunima godina. No, ljudska populacija nije ostala jednaka – ona se neprestano povećava – što znači da je svake godine sve manje dostupne pitke vode. Brojke koje nadolaze prilikom spomena potrošnje vode svake godine iznova šokiraju: svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, jedan od deset ljudi nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 900 djece. Prema procjenama čak 663 milijuna ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta.

Žene i djevojke, troše bezbrojne sate naporno putujući do udaljenih izvora: Udaljena putovanja do vode pak imaju socijalne posljedice – vrijeme koje potroše na njih (procjenjuje se da svake godine samo u Africi iznosi 40 milijardi sati) ulazi u ono vrijeme koje mogu provesti brinući za obitelj ili školujući se, a u nesigurnim područjima ta ih putovanja također ih stavljaju u rizik od nasilja i napada.

I dok se Hrvatska se ubraja u skupinu vodom relativno bogatih zemalja, u kojoj problemi s vodom i oko vode nisu zaoštreni i vodni resursi zasad nisu ograničavajući čimbenik razvoja, diljem svijeta voda je ključ opstanka. Posebice u predjelima gdje se izmjenjuju kišna i suha razdoblja, gdje ne postoji nikakva infrastruktura koja regulira uopće pristup vodi, a kamo li njezinu ispravnost, ona upravlja životom brojnih ljudi.

Papinska misijska djela u RH ustanova je Katoličke Crkve koja se bavi evangelizacijom te molitvenom i materijalnom pomaganjem misionarima u misijskim krajevima svijeta koji žive zajedno s narodom u izuzetno teškim uvjetima. Posrednik je za 85 misionara koji žive u najnerazvijenijim i najpotrebitijim zakutcima svijeta te se svakodnevno susreću i bore sa stihijom prirode i neprestanim nedostatkom vode. Hrabri pojedinci koji su iz blagostanja zapadnog svijeta došli u surovu oskudicu jedina su pomoć i skrb tisućama siromašnih, gladnih i žednih. Jedini su koji imaju znanja, iskustva i, uz pomoć darovatelja, resursa, kako bi školovali lokalno stanovništvo, nahranili ih te doveli pitku vodu u desetine izoliranih sela koje obuhvaća njihova misija. Bolesti s kojima se svakodnevno susreću i potreba da nabave lijekove i pravovremeno reagiraju neprestano je u utrci s ispunjenjem osnovnih ljudskih potreba (vode, hrane, higijenskih uvjeta) s čijem će se ostvarenjem osloboditi zatvoreni krug.

Ponekad nam se čini da nam izmiče blagostanje za kojim čeznemo, ali i prosječna razina životnih uvjeta našeg vremena i podneblja. Jesmo li u takvom raspoloženju i samosažaljenju sposobni suosjećati još i sa stradanjima i oskudicom djece i odraslih u najsiromašnijim i nerazvijenim misijskim zemljama? Neka nas u iskoraku i pružanju ruku prema drugima oraspoloži i osnaži svjedočanstvo don Ivana Stojanovića, misionara u Gani (Afrika) koji nam prenosi svoja proživljavanja:

Misija Tatale u Gani trenutačno ima trideset filijala, no ima još mnoštvo sela i zaseoka na području misije u kojima nismo stigli osnovati zajednice. U selima nema ničega osim mnoštva djece i mladih – starijeg je svijeta malo. U većini sela su lokalne škole od šiba i blata, a ponegdje i od ispletene trave. Ipak, voda je najveći problem svih sela u misiji.

Što jedan bunar znači jednom selu?
Ako znamo da u svijetu svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 1656 djece, a prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, onda je očito da čista pitka voda znači život i zdravlje.

Od svibnja do listopada traje kišna sezona te tada ima vode, premda ona, mutna u lokalnim potocima, nikako nije pitka te se njenom konzumacijom ozbiljno narušavaju zdravlje i higijena stanovnika. Prema podacima iz Katoličke bolnice-klinike, u misiji Tatale najviše je oboljelih od tifusa. Čim kiše prestanu, tekućih voda više nema – ostaju samo ustajale vode koje služe za sve potrebe ljudi (piće, jelo, pranje i kupanje), ali i za divlje i domaće životinje. Već pet mjeseci nema ni kapi kiše. Suša već uzima svoj danak – životinje umiru. Zahvaljujući donacijama misionari su već pomogli deset sela, a od još dvadeset sela koja trebaju pitku vodu, dva su u kritičnom stanju: Bachado i Kujule.

Prijatelji misija i svi ljudi dobre volje mogu pomoći ovim siromašnim i ugroženim ljudima da dođu osnovne ljudske potrebe – do vode! Ako se želite pridružiti akciji svoj prilog možete uplatiti na sljedeći račun:

Papinska misijska djela, Ksaverska cesta 12a, Zagreb
IBAN: HR8323600001500109114
Poziv na broj: 303005-2017
S naznakom: gradimo bunare

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: