Blagoslov kuća i obitelji u božićnom vremenu

U božićnom vremenu lijep je običaj da sveće­nici posjećuju obitelji i zazivaju na njih Božji blagoslov.
Autor: Boze hvalimo te/Laudato/K.P. Photo: glaslike.hr četvrtak, 04. siječnja 2018. u 16:23

Kao uspomenu na blagoslov svećenik svakoj obitelji daje prepoznatljivu naljepnicu na kojoj se, uz slikoviti simbol ili sliku, te godinu blagoslova, nalaze i tri slova: C + M + B. U nekim pak krajevima još uvijek postoji običaj da svećenik ili njegov pratitelj na nadvratniku kredom ispiše godinu blagoslova i spomenute inicijale. Koje je njihovo značenje?

Prema jednom tumačenju ova tri slova (u ‘našoj’ verziji: G+M+B) označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino! Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice:

C = Christus

M = mansionem

B = benedicat

Ili u prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!

Svakako, lijepi običaj ispisivanja slova ili lijepljenja naljepnice, znak je da je dotična obitelj primila božićni blagoslov.

Vrijeme blagoslova obitelji često postane i vrijeme prijepora oko novaca. Evo jednog razmišljanja upravo na ovu temu!

Skupljaju li župnici novce ili blagoslivljaju obitelji? Čitamo da se ljudi često pitaju i žeste na tu temu. Smisao blagoslova obitelji koji župnik obavlja jednom godišnje, pored molitve i blagoslova koji je uvijek potreban, je i župnikov posjet svojim župljanima pri kojem bi on trebao izvidjeti ima li u dotičnim obiteljima tko bolestan i nemoćan te potreban neke pomoći, trebao bi izvidjeti živi li netko u neizdrživom siromaštvu da bi ga mogao pomagati preko župnog Caritasa, također, trebao bi se u to vrijeme upoznati s novopridošlim obiteljima u župu, a i posjetiti one koje redovito ne viđa na misi, iz bilo kojih razloga, da bi im mogao biti na usluzi ako je tim ljudima nešto potrebno – možda duhovna pomoć, savjet i ispovijed, ako ga zatraže. Također, prilikom blagoslova, župnik bi trebao biti otvoren za dogovoriti neki daljnji susret s obitelji, ako se to čini potrebnim i ako ga obitelj zamoli itd.

No često se zbog glomaznosti župa i malog broja svećenika, a ponekad i zbog nemara samog župnika, stekne dojam da je župnik došao jedino ubrati novce. Možda je ponekad zaista tako, iako dojam najčešće vara. U raznim župama je, uostalom, različita praksa. Tako, na primjer, u nekim župama župnici obavijeste župljane da se trebaju prijaviti za blagoslov obitelji, ispunivši formular i predavši ga u sakristiju ili župni ured, ako žele da ih svećenik posjeti. Također, u nekim župama, (na primjer u župi Palmotićeva u Zagrebu), svećenik nikada ne uzima novce nego obavijesti obitelj da ako želi, može naknadno donijeti svoj dar u župu, ili anonimno ili s potpisom, pri čemu se ne vodi evidencija tko je dao, a tko nije dao, i koliko, jer dar se, svi znamo, mjeri po veličini srca, a ne po broju nula na novčanici.

Kada je velik broj obitelji, a malo svećenika, onda se često dogodi da svećenik žuri pa se pritom lako stekne dojam da ga nije briga za obitelj nego samo za neke sporedne stvari kao što su novci. Da bi doskočili tom problemu, župnici ponekad pozovu na ispomoć nekoliko svećenika iz drugih župa, ali kako ti svećenici ne poznaju župljane, a ni župljani njih, i to može postati zapreka boljeg dijaloga i odnosa s obiteljima kod kojih se obavlja blagoslov. Neki župnici pokušavaju riješiti problem tako što obavljaju blagoslov obitelji tijekom cijele godine, ostavivši po jedan dan svaki tjedan samo za tu obvezu.

No, na žalost, istina je i to da se sve više blagoslov obitelji veže uz novce, kao uostalom i sve u današnjem svijetu u kojem je glavna vrijednost postao novac, te se često gubi prvotni smisao samog blagoslova. Sve ovisi naravno i o običajima župe, također, kako smo gore rastumačili, ovisi i o župniku. Nije ni svaki župnik svetac, ali nije opet ni svaki župnik pohlepnik, kako se to često pokušava prikazati u medijima.

Sve u svemu, važno je i da ljudi shvate da nisu dužni primiti svećenika, ako to ne žele. Svatko se treba osloboditi psihološkog pritiska tipa “što će ljudi reći” pa se neće događati da, iako bi najradije da im svećenik ne dolazi, oni ipak popuste iz straha i onda, nezadovoljni i župnikom i samim sobom, ostaju razljućeni.

Također, župljani bi trebali razgovarati sa župnikom i predložiti mu možda neki drugi način obavljanja blagoslova (da se obavlja tijekom cijele godine jedan dan tjedno, na primjer) koja bi bolje odgovarala pastoralnim potrebama i njihovim željama.

Takvu inicijativu može, na primjer, pokrenuti i pastoralno vijeće župe koje je sastavljeno od laika i koje pomaže župniku upravljati župom. I na kraju krajeva, mislimo da nitko nije dužan dati novac: blagoslov se ne plaća i nikada neće biti uskraćen blagoslov onome tko ga zatraži, imao taj novaca ili ne…
 

Da biste komentirali, prijavite se.