Ako te prijatelju i prijateljice budu pitali tko si i što si ti im sa ponosom i
dostojanstvom reci ja sam Hrvat ili ja sam Hrvatica.
Jer ta slova su zlatnim, krvavim i dostojanstvenim slovima upisana
u srce tvoje, tvojih roditelja, tvojih baka i djedova.

Ta samo tebi uklesana slova neka ti budu putokaz ostanka.
I namjerno onima koji te tjeraju vani koji ti pišu presude odlaska
usklikni: ''s prijezirom odbacujem vašu presudu''.
Negdje u dalekim zemljama i ovdje u našem,
mome i tvome susjedstvu se pišu takve presude.
Pišu se presude i meni i tebi,
a Ti prijateljice i prijatelju nemoj zašutjeti. Pusti suzu i sklopi ruke
i moli sa dostojanstvom i ponosom.

A oni koji donose danas presude ostat će u mračnim prostorima svoje osamljenosti
bez dostojanstva i ponosa.
U njihovim srcima ne zlatnim već olovnim, ne krvavim
već zločinačkim slovima piše prodajem obraz, prodajem dostojanstvo i prodajem ponos.

Prijatelju i prijateljice popni se na krovove i viči iz svega glasa:
''Herceg-Bosno srce ponosno, Posavino zemljo draga, Srednja Bosno kućo fratara.
Viči nadalje dok Neretva teče bit će i Mostara, dok na Šuici snijega ima bit će i Kuprešaka''.

Viči i ostani tu, budi ponosan/na i budi dostojanstven/a Hrvat i Hrvatica
obasjani svjetlom Žvota, svijetlom Istine, svjetlom Nade, svjetlom Vjere!

fra Ivo Rastočić