Dioklecijan uveo cijene u Rimsko carstvo

Kada je na čelo Rimskoga carstva došao novi car Gaj Valerije Dioklecijan, podrijetlom iz Dalmacije, nitko nije ni slutio da će taj snažni vladar toliko utjecati na budućnost golemog imperija. Mi ga najviše poznajemo po rezidenciji-palači koja je postala jezgra današnjeg Splita. No, Dioklecijan je zaslužan i za jednu od intrigantnijih reformi antičkog doba. Bio je to tzv. "Edikt o cijenama", objavljen 14. lipnja 301. godine.
Autor: Laudato Photo: splitculture.hr subota, 14. lipnja 2014. u 09:41
Dioklecijan je točno propisao cijene svakog proizvoda i radne snage, te čak za nepoštivanje predvidio smrtnu kaznu kako za prodavača, tako i za kupca uz obrazloženje: «neka nitko ne smatra ovu odluku okrutnom jer je svakomu pružena mogućnost da izbjegne kaznu ako se drži umjerenosti».

Ediktom o cijenama Dioklecijan je reformirao novčani sustav te samo naizgled stabilizirao financijsku situaciju. U stvarnosti, edikt se nije mogao provoditi jer nije mogla biti ista cijena nekog proizvoda na bogatom Istoku i siromašnom Zapadu, pa su velike ideje moćnog vladara pale u vodu.  Evo nekih cijena i nadnica:

•    Cipele – 60 do 150 denara
•    Vino - 8 do 70 denara
•    Kokoš – 60 denara
•    Sir - 20 denara
•    Maslac- 70 denara
•    Govedina – funta 8 denara
•    Svinjetina – funta 20 denara
•    Morska riba – funta 70 denara
•    Poljodjelski radovi – 25 denara plus hrana
•    Tesar, stolar - 50 denara
•    Klesar - 60 denara
•    Ličilac - 75 denara
•    Kovač, pekar - 50 denara
•    Brodograditelj- 50 denara
•    Učitelj, po djetetu – 50 do 200 denara
•    Odvjetnik – 250 denara po tužbi
•    Šišanje, brijanje – 2 denara

Uz mnoge druge reforme u carstvu koje je uredio po načelu tetrarhije, Dioklecijan je poznat i po nemilosrdnim progonima kršćana.

U početku nije bilo tako. Njegova žena Priska i kćer Valerija također bile kršćanke. Dioklecijan je imao dvojbi oko progona. Ako znamo da se Dioklecijan proglasio Gospodarom i bogom, što kršćani nisu priznavali (jer za njih postoji samo jedan Bog), jasniji nam je razlog sukoba. Stoga je Dioklecijan izdao Prvi edikt protiv kršćana 303. godine, a zatim je izdano još nekoliko edikata. Uz njega se spominju i pogubljenja kipara kršćana na Fruškoj Gori, koji su odbili za cara napraviti kipove poganskih božanstava, kao i pogubljenja četiri carska gardista koji se nisu htjela odreći kršćanstva, a treba spomenuti i panonskog konjaničkog centuriona Georgija koji je tada također pogubljen. Možda je najveća ironija u svemu ovome to što je upravo najveći zagovornik progona kršćana Galerije bio prvi car koji je neposredno pred svoju smrt 311.  godine izdao proglas o slobodi kršćanskog vjerovanja.

Car Dioklecijan abdicirao je 305. godine. Povukao se u svoju velebnu palaču i okrenuo se vrtlarstvu, a najdraže mu je bilo uzgajanje kupusa.

Kada su mu u jednom trenutku ponudili da se vrati na vlast, izgovorio je legendarnu rečenicu:
"Da vam je moguće vidjeti u Saloni kupus, što sam ga svojom rukom zasadio, sigurno vam ne bi došlo na um, da to od mene tražite“.

Umro je, a postoji teorija i da se ubio, u 81. godini života od straha da to ne učine njegovi neprijatelji. Još jedna od njih kaže da ga je dotukla vijest o smrti žene i kćeri koje je za života zanemarivao ali i da je umro od žalosti za njima.
Da biste komentirali, prijavite se.