Dioklecijan je točno propisao cijene svakog proizvoda i radne snage, te čak za nepoštivanje predvidio smrtnu kaznu kako za prodavača, tako i za kupca uz obrazloženje: «neka nitko ne smatra ovu odluku okrutnom jer je svakomu pružena mogućnost da izbjegne kaznu ako se drži umjerenosti».

Ediktom o cijenama Dioklecijan je reformirao novčani sustav te samo naizgled stabilizirao financijsku situaciju. U stvarnosti, edikt se nije mogao provoditi jer nije mogla biti ista cijena nekog proizvoda na bogatom Istoku i siromašnom Zapadu, pa su velike ideje moćnog vladara pale u vodu.  Evo nekih cijena i nadnica:

•    Cipele – 60 do 150 denara
•    Vino - 8 do 70 denara
•    Kokoš – 60 denara
•    Sir - 20 denara
•    Maslac- 70 denara
•    Govedina – funta 8 denara
•    Svinjetina – funta 20 denara
•    Morska riba – funta 70 denara
•    Poljodjelski radovi – 25 denara plus hrana
•    Tesar, stolar - 50 denara
•    Klesar - 60 denara
•    Ličilac - 75 denara
•    Kovač, pekar - 50 denara
•    Brodograditelj- 50 denara
•    Učitelj, po djetetu – 50 do 200 denara
•    Odvjetnik – 250 denara po tužbi
•    Šišanje, brijanje – 2 denara

Uz mnoge druge reforme u carstvu koje je uredio po načelu tetrarhije, Dioklecijan je poznat i po nemilosrdnim progonima kršćana.

U početku nije bilo tako. Njegova žena Priska i kćer Valerija također bile kršćanke. Dioklecijan je imao dvojbi oko progona. Ako znamo da se Dioklecijan proglasio Gospodarom i bogom, što kršćani nisu priznavali (jer za njih postoji samo jedan Bog), jasniji nam je razlog sukoba. Stoga je Dioklecijan izdao Prvi edikt protiv kršćana 303. godine, a zatim je izdano još nekoliko edikata. Uz njega se spominju i pogubljenja kipara kršćana na Fruškoj Gori, koji su odbili za cara napraviti kipove poganskih božanstava, kao i pogubljenja četiri carska gardista koji se nisu htjela odreći kršćanstva, a treba spomenuti i panonskog konjaničkog centuriona Georgija koji je tada također pogubljen. Možda je najveća ironija u svemu ovome to što je upravo najveći zagovornik progona kršćana Galerije bio prvi car koji je neposredno pred svoju smrt 311.  godine izdao proglas o slobodi kršćanskog vjerovanja.

Car Dioklecijan abdicirao je 305. godine. Povukao se u svoju velebnu palaču i okrenuo se vrtlarstvu, a najdraže mu je bilo uzgajanje kupusa.

Kada su mu u jednom trenutku ponudili da se vrati na vlast, izgovorio je legendarnu rečenicu:
"Da vam je moguće vidjeti u Saloni kupus, što sam ga svojom rukom zasadio, sigurno vam ne bi došlo na um, da to od mene tražite“.

Umro je, a postoji teorija i da se ubio, u 81. godini života od straha da to ne učine njegovi neprijatelji. Još jedna od njih kaže da ga je dotukla vijest o smrti žene i kćeri koje je za života zanemarivao ali i da je umro od žalosti za njima.