Franjo Hanaman rođen je u Drenovcima, naselju smještenom nedaleko od Gunje, u posljednje vrijeme često spominjanom zbog velike poplave koja je pogodila taj kraj nedaleko Županje. Hanaman je bio gotovo vršnjak Alberta Einsteina, rođeni su u razmaku od samo devet mjeseci.

Po struci je Franjo Hanaman bio kemičar. Pučku školu završio je u Brčkom 1887. godine, a maturirao je 1895. u Zemunu na Realnoj gimnaziji. Nakon mature otišao je studirati u Beč, gdje je s odličnim uspjehom diplomirao na Kemijskom odjelu Tehničke visoke škole.

Zanimljivo je da je tijekom studija aktivno sudjelovao u društvenom životu hrvatskih studenata. Bio je član brojnih društava, a kako je kao pravi Slavonac volio šalu, pjesmu i tamburu, bio je omiljen u društvu. Poznata je i angedota da je za vrijeme studija s prijateljima otputovao u Rusiju i uzdržavao se sviranjem tambure. Tu je upoznao i velikog hrvatskog seljačkog vođu Stjepana Radića s kojim je ostao u dugogodišnjem prijateljstvu.

S austrijskim znanstvenikom Aleksanderom Justom Hanaman je 1903. godine prijavio patent pod nazivom: «Postupak izrade žarnih tijela od volframa i molibdena za električne žarulje». Nakon niza eksperimenata, dobili su metalnu nit zadovoljavajuće čvrstoće i elastičnosti. Genijalna novost, žarulja s volframovom niti, proizvedena je u Americi gdje se Hanaman susreo i s velikim izumiteljem Nikolom Teslom koji je eksperimentirao s luminiscentnom rasvjetom. Prva električna žarulja za masovnu uporabu naglo je povećala proizvodnju rasvjetnih tijela.

Nakon Prvog svjetskog rata Franjo Hanaman doselio je u Zagreb. Predavao je na Tehničkoj visokoj školi, a postao je i rektorom te škole. Hanaman je bio jedan od utemeljitelja Odjela za rudarstvo i metalurgiju Tehničkog fakulteta, a do kraja života bio je pročelnik tog odjela.

Bio je vrstan pedagog, omiljen među učenicima. Kako nije bilo literature na hrvatskom jeziku, napisao je prve udžbenike anorganske kemije i metalurgije.

U slobodno vrijeme bavio se planinarenjem, plivanjem, veslanjem, skijanjem i lovom. Nikad se nije ženio. Umro je 23. siječnja 1941. zbog komplikacija koje su nastale nakon operacije žuči. Bilo je to samo nekoliko mjeseci prije no što je Drugi svjetski rat stigao i na hrvatske prostore. Franjo Hanaman pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

U Tehničkom muzeju u Zagrebu čuvaju se predmeti koji su ostali nakon njegove smrti, a u dvorištu muzeja nalazi se njegova bista. Bez obzira na to, u Hrvatskoj se nažalost malo zna o tom vrijednom znanstveniku.