"Točno u podne zagluši me strašan udar. Zalepršaše zrakom preplašeni golubovi, raspršiše se uokolo pahulje papira. Pogledah u vis i vidjeh kako se na prozoru kule upravo uvlači debela cijev. Ljudi oko mene vade ure iz džepova, namještaju ih, a srce mi od iznenada prepada još dugo kucaše preplašeno“ – tako je prije stotinu godina opisao zagrebačko topovsko podne neki putnik – namjernik.

A sve je počelo u veljači 1876. kad je gradska uprava odlučila nabaviti top i barut za objavljivanje podneva, po čemu bi se ravnali zvonari zagrebačkih crkava ali i građani. Prvobitno je top bio u Meteorološkom zavodu na Griču, u prostorijama realne gimnazije. Prvi je put opalio u podne 1. siječnja 1877. godine. Top i postolje izradio je zagrebački kapetan Đuro Čačković a prvi je topnik bio gimnazijski podvornik Andrija Slukan. Nažalost, poginuo je pri jednom ispaljivanju zbog kojeg je eksplodirao nepropisno smješten rezervni barut. Godine 1892. top je preseljen u kulu Lotrščak.

Početkom Prvog svjetskog rata zabranjena je njegova pucnjava uz obrazloženje „da su službenici kraljevskog banskog stola živčano potreseni svaki put kad se ispali top pa im često iz ruku ispada pero te nisu u stanju nastaviti pisarske radnje“. Tek deset godina poslije ponovno se oglasio hitac u podne.

Do sada je promijenjeno pet topova, a onaj koji sada puca Zagreb je dobio kao dar za Univerzijadu. Za ljude bezopasan, grički je top rijetko mijenjao topnike jer su neki uz njega provodili cijeli životni vijek. Tako je nakon 35 godina vjernog služenja toj zagrebačkoj znamenitosti u mirovinu otišao i Štef Možar kojeg je zamijenio novi mladi topnik Alem Tutundžić.