O Vrančićevu životu govorila je dr. Marijana Borić s Odsjeka za povijest prirodnih i matematičkih znanosti HAZU koja je istaknula da se Vrančić uz službu na dvoru u Pragu zanimao za tehničke projekte, te dovršio u rukopisu hagiografsko djelo Život nikoliko izabranih divic, objavljeno 1606. Također je u Pragu prikupljao i jezičnu građu za svoj Rječnik pet najuglednijih europskih jezika (latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvatskog i mađarskog), prvi rječnik hrvatskog jezika, kojeg je dovršio i objavio u Veneciji 1595. Tijekom života u Pragu Vrančiću je umrla supruga Marija rođena Zar s kojom je imao dvoje djece, sina nepoznatog imena koji je rano umro te kćer Albu Rozu.

Vrančić se vratio u službu Rudolfa II. 1598., kad je, kao udovac, imenovan čanadskim biskupom i kancelarom za Ugarsku i Transilvaniju, te je i u tom razdoblju vjerojatno boravio u Pragu. Iako su tijekom Vrančićeva života u Pragu ondje djelovali mnogi poznati znanstvenici toga doba, poput Johannesa Keplera i Tycha Brahea, Marijana Borić je pojasnila da nema dokaza da je Vrančić s njima kontaktirao ili surađivao, budući da se bavio politikom i diplomacijom. No vjerojatno se znanošću bavio u slobodno vrijeme jer je 1590. od mletačkog dužda dobio patent za višenamjenski mlin.

O Vrančićevim izumima i projektima opširnije je govorio potpredsjednik Hrvatsko-češkog društva Miroslav Křepela koji je istaknuo Vrančićeve nacrte satova, mosta od metala, mosta ovješenog o lance, žičare, mlina na plimu i oseku te padobrana sličnog današnjem, za koji je čovjek vezan užetima.

Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac govorio je o Sedmerojezičnom rječniku koji je u  Pragu 1605. objavio češki benediktinac Petr Loderecker temeljem  Vrančićevog Rječnika, dodavši mu češki i poljski jezik. To je ujedno i prvi hrvatsko-češki, odnosno češko-hrvatski rječnik, a Vrančić mu je napisao predgovor na hrvatskom jeziku.

Pretisak Lodereckerova Rječnika objavljen je 2005. u Zagrebu, a predgovore su napisali bivši češki predsjednik Václav Havel i tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, uz popratne stručne tekstove akademika Radoslava Katičića, Marka Samardžije i Dušana Karpatskog.

Havel je u svom predgovoru poručio da je suradnja Petra Lodereckera i Fausta Vrančića svjedočanstvo o jezičnom bogatstvu dvaju slavenskih naroda i o njihovoj težnji i potrebi za međusobnom komunikacijom, dok pretisak njihova Rječnika pridonosi daljnjem razvoju češko-hrvatskih odnosa 'čija je kvaliteta provjerena stoljećima.'