Kako je Staljinova majka pomogla njegovoj kćeri da postane katolkinja

Duhovno putovanje Svetlane Alilujeve, kćeri jednog od najgorih diktatora u povijesti Josifa Visarionoviča Staljina.

7.jpg
Autor
aleteia.org/laudato.hr/D.R.
Fotograf
wikimedia.org
Objavljeno:
 
29.08.2019 14:19

Važnost i utjecaj baka i djedova u nečijem životu ne smije se podcijeniti. To se jasno može vidjeti u životu Svetlane Allilujeve.

Od djetinjstva je bila Svetlana Stalina, jedina kći sovjetskog diktatora Josifa Staljina. Kasnije je uzela ime svoje majke, a kad se udala u Sjedinjenim Američkim Državama postala je Lana Peters.

Rođena 1926. godine, odrasla je u atmosferi u kojoj se Bog nikad nije spominjao. Njezin je otac vladao Komunističkom partijom i vladom koja je dala sve od sebe da ulogu religije u životu ljudi svede na minimum ili da je iskoristi za promicanje komunističke ideologije.

Međutim, dugoročno gledano, ta vremenska moć nije bila jača od primjera Staljinove majke, Svetlanove bake.

- Prvih 36 godina koliko sam živjela u ateističkoj Rusiji uopće nisu bili život bez Boga. Da, odgajali su me ateistički roditelji, sekularizirana škola i cijelo naše duboko materijalističko društvo. Nije bilo govora o Bogu - napisala je Alliluyeva u svojoj autobiografiji Dvadeset pisama prijatelji.

- Međutim, moja baka po ocu, Ekaterina Đugašvili, bila je nepismena seljakinja koja je njegovala povjerenje u Boga i u Crkvu. Vrlo pobožna i marljiva, sanjala je da će njen sin, moj otac, postati svećenikom - prepričava Aliluyeva.

Taj se san, naravno, nikad nije ostvario.

Majka Svetlanine majke Olga Allilouieva također je igrala značajnu ulogu za vjerski život.

- Rado nam je govorila o Bogu, od nje sam prvi put čula riječi poput duše i Boga - posvjedočila je.

- Zahvaljujem Bogu što je dopustio mojim dragim bakama da nam prenose sjeme vjere. Iako su izvana bili gorljivi prema tadašnjem društvenom poretku, oni su svoju vjeru u Boga i Krista zadržali duboko u svojim srcima - tvrdi Svetlana.

Posijano sjeme njegovano je životnim iskustvom i zaliveno suzama. Alliluyeva se sjetila kad je prvi put u životu molila Boga. Bilo je to za ozdravljenje 18-godišnjeg sina, koji je bio vrlo bolestan.

- Nisam znala nijednu molitvu, čak ni Očenaš. Ali on me slušao, znala sam. Nakon ozdravljenja mog sina osjetila sam snažnu Božju prisutnost.

S vremenom je upoznala svećenika Nicolása Goloubtzov koji je potajno krstio odrasle osobe.

- Prvo sam bila poučena o temeljnim dogmama kršćanstva, a onda sam se krstila u Ruskoj pravoslavnoj crkvi 20. svibnja 1962. godine.

Pet godina kasnije, nakon odlaska iz Sovjetskog Saveza i života u Švicarskoj, prvi put se susrela s rimokatoličkom Crkvom. Preselivši se u Sjedinjene Američke Države naišla je na ogromnu raznolikost religijskih tradicija.

- U ispovijedima sam otkrivala što je ispravno te sam izgubila trag onoga u što jesam i u što sam vjerovala. Mislila sam da će pravoslavlje biti rješenje mog osobnog traženja. Međutim, odgovori na moja pitanja činila su se previše apstraktna. Uprkos prijateljstvu s pravoslavnim svećenicima i vjernicima moja duhovna žeđ ostala je nezadovoljena.

Jednog dana primila je pismo katoličkog svećenika u Pennsylvaniji, oca Garbolina, koji ju je pozvao na hodočašće u Fatimu, povodom 50. obljetnice tamošnjih ukazanja. Nije mogla ići, ali se s njim nastavila dopisivati. Godine 1976. godine sprijateljila se s katoličkim parom u Kaliforniji te je živjela s njima dvije godine, a šest godina kasnije s kćerkom se preselila u Cambridge u Engleskoj.

- Moji razgovori s katolicima uvijek su bili prirodni, mirni i ohrabrujući - prisjetila se.

- Čitanje zapaženih knjiga poput Raisse Maritain (op. prev. supruga Jacquesa Maritaina rođena u Rusiji i preobraćenica na katolicizam] pomoglo mi je da se približim Katoličkoj crkvi.

Na koncu je prihvatila katoličanstvo te joj je misa postala dio svakodnevnice.

- Prije sam osjećala da ne mogu oprostiti ni pokajati se. Nikada nisam bila u mogućnosti voljeti svoje neprijatelje. Ali sad se osjećam drugačije otkad svakodnevno prisustvujem misi - napisala je Svetlana koja je preminula 2011. godine.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: