Kako je trogodišnje dijete 'proreklo' raj sv. Josipu Kupertinskom

Sveti Josip Kupertinski nije mogao sakriti svoju svetost od malenog djeteta.
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: aleteia.org srijeda, 18. rujna 2019. u 15:12

Josip Kupertinski je franjevački svetac koji je živio u 17. stoljeću. Bio je toliko "blizak" Bogu da je često doživljavao izvanredne milosti, poput levitacije tijekom mise i čudesnih mirisa koji su ga okruživali kamo god otišli.

No, sveti Josip pokušao je sve te duhovne darove sakriti od svoje braće te se često ispred njih ponižavao. Iako bi ljudi iz cijele Italije dolazili da ga vide, sveti Josip nikad nije volio biti u centru pozornosti. Volio je biti u samoći te je želio obavljati najobičnije samostanske dužnosti.

Jedna situacija iz njegovog života naglašava tu poniznost te pokazuje kako je pokušavao spriječiti da se zbog darova ne uzoholi. Biografija svetog Josipa Kupertinskog koju je napisao Angelo Pastrovicchi detaljno opisuje šaljivu situaciju.

Jednog dana opat mu je naložio da posjeti dom jedne žene koja je bila pripadnica Trećeg reda svetog Franje. Dok je bio tamo, došla je još jedna žena sa svojim djetetom koje je imalo tri godine. Sveti Josip se igrao s dijetetom, potom ga stavio na stolac i rekao: "Mali, ponovi za mnom: Brat Josip je veliki grešnik i kad umre, otići će u pakao."

Ali dijete, koje je jedva znalo govoriti te je još uvijek bilo nesposobno razumjeti značenje izrečenih riječi, odgovorilo je jasno i razlučivo: "Brat Josip je veliki svetac i kad umre, otići će u raj."

Svetac se na to naizgled naljutio i rekao: "Zašto ne ponoviš ono što sam ti rekao? Reci sada kao i ja, "brat Josip je veliki grešnik."

Međutim, dijete je ponovilo riječi: "Brat Josip je veliki svetac."

Josip nije odustajao te je po treći put zatražio od djeteta da kaže: "Brat Josip je veliki grešnik i kad umre, otići će u pakao." Ali dijete je i treći put ponovilo, "Brate Josip je veliki svetac i kad umre, otići će u raj. "

Ova situacija dirnula je sve prisutne te su bili uvjereni da je Bog ustima malog djeteta želio uzvisiti Josipa zbog njegove poniznosti.

Iako sveti Josip o sebi nije imao visoko mišljenje, drugi su njegovu svetost mogli vidjeti u njegovim pokušajima da svrati pozornost sa sebe. Njegova svetost bila je toliko vidljiva da je čak i najmanje dijete to moglo vidjeti.

Ova anegdota također nas podsjeća da nikada ne razmišljamo preterano o sebi da se ne bismo napunili duhovnim ponosom. Premda ne moramo poput svetog Josipa misliti da ćemo ići u pakao, zasigurno bismo trebali priznati vlastitu grešnost i stalno težiti postizanju savršenstva.

 

Da biste komentirali, prijavite se.