U svom izvještaju, 22. listopada 1992., Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, objavio je da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari.

Tu bivšu svinjogojsku farmu, pet kilometara udaljenu od Vukovara, u listopadu 1991. jugoarmija je pretvorila u koncentracijski logor za zarobljenike iz herojskoga grada. Pretpostavlja se da je u nekoliko ratnih mjeseci kroz Ovčaru prošlo između tri i četiri tisuće zatočenika.

A onda je uslijedio najtragičniji vukovarski i hrvatski dan. Neposredno nakon pada Vukovara  u studenome 1991. na Ovčaru su dovezeni mnogobrojni ranjenici te ostali vojni i civilni zarobljenici iz vukovarske bolnice.

Usprkos nazočnosti međunarodnih promatrača, zarobljenici su prošli nevjerojatnu torturu, a zatim su ih pomahnitali okupatori u nekoliko skupina odveli do stratišta, gdje su strijeljani te bačeni u rovove i zatrpani buldožerom.

Budući da iskopavanje u vrijeme otkrića nije bilo moguće zbog okupacije tog područja, snage UNPROFOR-a i promatračka postaja Ujedinjenih naroda godinama su čuvale grobnicu kako bi spriječile uklanjanje dokaza o strašnom velikosrpskom zločinu.

Nakon mirne reintegracije, u rujnu i listopadu 1996., provedena je potpuna ekshumacija. Pronađena su tijela 198 muškaraca i dviju žena. Rezultati obdukcije pokazali su da su među žrtvama uistinu ranjenici iz vukovarske bolnice ubijeni u dotad najvećem ratnom zločinu u poslijeratnoj Europi.

Mnogim braniteljima i građanima herojskoga grada ni danas se ne zna za grob.