Snimci njezina glasa, nažalost, ne postoje. Milkin slavni partner Enrico Caruso ovjekovječio je svoje interpretacije na pločama, ali ona na to nije pristala iz bojazni da će joj glas biti izobličen. Velika umjetnica umrla je u Zagrebu 18. svibnja 1941. i pokopana je na Mirogoju.

Životopis Milke Trnine, s obiljem dragocjenih podataka, napisao je njezin prijatelj, glumac Mato Grković. Rodila se kao kći mlinara u Vezišću u Moslavini, 19. prosinca 1863. Njezin ujak hrvatski književnik Janko Jurković doveo ju je na školovanje u Zagreb i omogućio glazbenu izobrazbu na bečkom Konzervatoriju. Već za vrijeme školovanja s golemim je uspjehom nastupila 1882. u starom zagrebačkome gornjogradskom kazalištu kao Amelija u Verdijevu Krabuljnom, odnosno Čuvidskom plesu.

Kad se afirmirala na austrijskim i njemačkim pozornicama, posebice u Münchenu, zaredali su nastupi u Rusiji i Americi te sjajno tumačenje Wagnerovih heroina u Bayreuthu. Bila je Tosca u Londonu i New Yorku. Skladatelj Giacomo Puccini rekao je kako ne može poželjeti bolju interpretkinju svoje junakinje. Potresno je pjevala Beethovenova Fidelija, ali i neodoljivo prpošnu Mozartovu Fiordiligi.

U Zagrebu je prigodom gostovanja 1898. imenovana počasnom doživotnom članicom Hrvatskoga narodnog kazališta. Trnina je svugdje isticala svoje hrvatsko podrijetlo te je na tada tek tri godine staroj zagrebačkoj pozornici pjevala - hrvatski. Tada je njezinim imenom prozvan i jedan slap na Plitvičkim jezerima. Nakon posljednjeg nastupa slavne Milke Trnine skupina ljubitelja opere ispregla je konje i sama kočijom odvezla umjetnicu do hotela.

Kad je završila umjetničku karijeru Trnina se u Zagrebu bavila pedagoškim radom, odgojivši nekoliko vrsnih pjevačica, a njezina je učenica neko vrijeme bila i znamenita Zinka Kunc.

Najpoznatije njezino boravište u Zagrebu bila je Demetrova broj 5, gdje je na prvome katu stanovala i podučavala svoje učenike. Na toj je kući podignuta i spomen-ploča za vrijeme proslave 100. obljetnice Zagrebačke opere.