Stariji Stjepanov brat Antun bio je novinar i književnik, srednjoškolski profesor, prvi i glavni osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke. Kad je završio pučku školu došao je u Zagreb, nastavio školovanje u gornjogradskoj gimnaziji, zatim je bio zagrebački i bečki student slavistike. Doktorirao je filozofiju u Zagrebu, a službovao je u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu.

Duboko uvjeren da je nacionalna kultura zapravo kultura hrvatskog sela, Antun Radić pokrenuo je potkraj 19. stoljeća list “Dom”, namijenjen hrvatskom seljaku, kako je stajalo u zaglavlju “za razonodu i nauk”. Tim je listom, što ga je uređivao pet godina i ispunjavao uglavnom vlastitim prilozima, pripremio tlo za osnivanje Hrvatske pučke seljačke stranke.

Godine 1867. objavio je “Osnovu za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu” u Zborniku za narodni život i običaje te se pročuo kao etnolog. Na književnom području nije dao većih ostvarenja, ali je sve što je napisao bilo na visokom stupnju pismenosti. I dok je prema pokretu “Moderne“ zauzeo negativno stajalište, kad se pojavila Maretićeva Gramatika, bio je jedini od hrvatskih filologa koji je ukazao na zablude i opasnosti jezičnih stajališta Tomislava Maretića i hrvatskih vukovaca.

Kao političar Antun Radić zastupao je načelo o samosvojnosti hrvatskog naroda. Osuđivao je svaku hegemonističku koncepciju u južnoslavenskim odnosima. Ugradio je mnoge svoje zamisli u hrvatski seljački pokret i u program njegove stranke, no djelujući na različitim područjima i zbog prerane smrti, Antun je manje poznat kao političar.

Nakon Antunove smrti 1919. godine razvijanje hrvatske seljačke misli nastavio je njegov mlađi brat Stjepan Radić. Od mladih dana Stjepan je zagovarao ideju da "narodne ruke" preuzmu "kormilo narodne lađe" i da to bude po volji "nikoga drugoga do vlastitog naroda". Tamnica će mu biti često pratilja u političkom djelovanju protiv mađarskog i velikosrpskog nasilja.

Kad je 1918. Narodno vijeće donijelo odluku o priključenju novostvorene Države SHS Kraljevini Srbiji, Stjepan Radić izgovorio je proročanske riječi: "Ne srljajte kao guske u maglu!" One će biti trajna opomena svim budućim hrvatskim političarima. U novoj unitarističkoj državi, zapravo prikrivenoj Velikoj Srbiji, Hrvati su izgubili sva nacionalna prava, a ukinut je i povijesni Hrvatski sabor.

Radić se i u okolnostima velikosrpskog hegemonizma zauzimao za hrvatsku državu, i to "samostalnu pučku republiku" s razrađenim gospodarskim i socijalnim programom. Uskoro je Radićeva Seljačka stranka prerasla u pravi nacionalni pokret koji je zagovarao konfederalizaciju kraljevine Jugoslavije. Bila je to prevelika opasnost za velikosrpske težnje. Stoga je Puniša Račić, srpski radikal, 20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini zapucao u zastupnike HSS-a. Gjuro Basariček i Pavao Radić na mjestu su smrtno stradali, a Pernar, Grandja i Stjepan Radić teško su ranjeni. Hrvati su bili ogorčeni. U izjavi se SDK obvezala da će nastaviti borbu za preustroj države, te tako osigurati ravnopravnost svih naroda.

Nakon kraćeg poboljšanja, Radićevo se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Dva mjeseca poslije predvodnik i učitelj hrvatskoga puka preminuo je od posljedica ranjavanja. Velika pogrebna povorka dostojanstveno je do zagrebačkog Mirogoja ispratila Stjepana Radića, jednog od najvećih sinova hrvatskog naroda.

Evo i nekih citata Stjepana Radića koji se i danas rado čitaju:

•  "Kako je s jednim čovjekom, tako je i s cijelim narodom. (…) Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge, i takav narod ne može biti svoj gospodar. A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti: manje zaradi nego što treba, više troši nego što ima; i takav narod nije svoj."

•  "Mi ne zastupamo komade, nego narod, probuđeni i izmučeni narod, kojem mi svi skupa nismo vrijedni da opanke odriješimo."

•  "Braćo! Mi nemamo posla s državnicima koji osjećaju duh naroda za sobom, već sa državnicima koji se oslanjaju na oštricu bajunete, i neka se oslone do kraja, vidjet ćete što će biti."

•  "Braćo, s vladom kao s vladom, a s bandom kao s bandom!"

•  "Blažena kultura, što se sve u njezino ime ne tumači i ne odobrava."

•  "Ili smo dotle pali te nam zbilja više nije stalo do svog ponosa – ili smo luda što grije u svojim njedrima zmiju koja sprema otrov da ga u svoje vrijeme uštrca našu krv. Ili – Hrvati – imamo li što da izgubimo ako se skroz otuđimo tom elementu? Gdje su nas podupirali? Gdje su stupili s nama u borbu kad se radilo bilo o kojem našem političkom pravu ili kulturnoj kojoj stečevini? Gdje? Nigdje! Obratno! Svuda su protiv nas – svuda!"