Franjevac Fortunat Pintarić bio je orguljaš i skladatelj koji je hrvatskoj glazbi ostavio vrijedna djela, a i izvanredno dobar profesor, nadasve latinist. Rođen je u Čakovcu 3. ožujka 1798., gdje je završio i pučku školu.

Učio je zatim i službovao u Zagrebu, Varaždinu, Virovitici i Koprivnici u čijem je samostanu kao gvardijan umro noću od 24.-og na 25.-ti veljače 1867. od moždane kapi. Iz Varaždina je o Pintariću sačuvan ovaj zapis: A kako imadosmo zimi i ljeti svaki dan, osim četvrtka, svetu misu, to je otac Fortunat pod svetom misom svirao. To je bio odličan organist i pjevač, pak i skladatelj, te nas je kad i kad, osobito k velikim blagdanima novim svojim muzikalnim proizvodom razveselio, koji su pod njegovim ravnanjem izvađali čisti, zvonki, milozvučni mladenački glasovi.

Pintarićev skladateljski opus vrlo je bogat. Franjevac Paškal Cvekan u prikazu njegova djela navodi mišljenje Mendlova Musikalisches Conversations-Lexikon iz 1877.: Pintarić uživa u Hrvatskoj glas izvrsnog orguljaša i crkvenog skladatelja, koji je uglazbio više od 500 crkvenih popijevaka, a stekao je besmrtne zasluge za crkvenu glazbu u Hrvatskoj. I u novije su doba mnoge Pintarićeve skladbe pronađene u koprivničkom samostanu, a profesor Filić spominje, uz ostalo, da je Fortunat Pintarić napisao čak četrdeset originalnih misa, dvanaest zbirki crkvenih popijevki, dvanaest skladbi za orgulje, četrnaest svjetovnih instrumentalnih glazbotvorina i druge neobjavljene ili nepronađene skladbe te zapise o pjevanju i slično.

Mnogo toga možda je zauvijek izgubljeno, jer da je nađeno ono što je u popisu muzikalija u koprivničkom franjevačkom samostanu svojedobno našao profesor Ladislav Šaban, o Pintarićevu skladateljskom radu imali bismo potpuniju, a možda posve drukčiju sliku u spomenici koprivničkog samostana iz 1867. zabilježeno je da je taj marljiv i učen čovjek do posljednjeg trenutka radio, te da mu u domovini jedva jednakoga ima.

Fortunat Pintarić umro je u noći s 24. na 25. veljače 1867. u Koprivnici

Fra Bonaventura Duda u svojoj knjizi 'Svijeta Razveselitelj' spominje ga u sljedećem tekstu: „Smatram da je to najljepši naslov što ga je Kristu pridalo kršćansko srce hrvatskoga vjernika. Takav Kristov naslov ne nalazimo nigdje, a zapazio sam ga u pjesmi koju jako volim. To je pjesma 'Čestit svijetu danak svemu'. Melodiju joj je darovao Fortunat Pintarić, franjevac, inače i skladatelj božićnoga 'Dudaša', veliki glazbenik među našim ilircima. U drugoj kitici pjevamo: 'Došao je Uzdisani – I odavna Obećani, – Željni sviju Spasitelj, – Svijeta Razveselitelj.' Kitica se razvija u velikom crescendu koji u riječima 'svijeta Razveselitelj' dosiže vrhunac. Zapravo je to prepjev blagoslova što ga je praotac Jakov izrekao nad svojim sinovima – Knjiga postanka, glava 49. Stavimo se u situaciju nekih 1650 godina prije Krista. Jakov na umoru gleda u daljinu, u mesijansku budućnost i proriče da će iz Judina plemena, iz plemena njegova prvorođenca, izaći 'Želja bregova vječnih' (Post 49,26). To je tipičan svetopisamski izričaj: 'bregovi vječni' najviši su bregovi. Oni su kao ruke ispružene u molitvi prema nebu, ruke koje vape da svijetu dođe Spasitelj – 'željni sviju Spasitelj, svijeta Razveseljitelj'. To je Isus Krist.“