U svojoj trinaeststoljetnoj kršćanskoj povijesti Hrvati nikad nisu imali čovjeka koji je bio tako blizak suradnik četvorice papa i čak četrnaest godina djelovao na visokom položaju u Vatikanu zauzimajući se za dobro hrvatskog naroda.

Misu zadušnicu za kardinala Šepera predslavio je papa Ivan Pavao II., a onda je njegovo tijelo prevezeno u Zagreb, gdje je uz veličanstven ispraćaj pokopano u zagrebačkoj prvostolnici.

Franjo Šeper rodio se u Osijeku 1905. Za školovanja u Zagrebu upoznao je Ivana Merza koji je utjecao na njegov izbor svećeničkog poziva. U Rimu je zaređen zajedno s Alojzijem Stepincem.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata postao je žrtvom političkih igri. U montiranom procesu u teškim vremenima, kada je ukinut Bogoslovni fakultet, zatočen je nadbiskup Stepinac, a uhićeni su i mnogi bogoslovi, i Šeper je smijenjen s rektorske službe.

Odlazak s Kaptola teško ga je pogodio, ali ubrzo su stigla nova zaduženja. Pio XII. imenovao ga je biskupom, Ivan XXIII. zagrebačkim nadbiskupom.

Šeper je sve činio za dobro biskupije. Utemeljio je 21 župu, osnovao podružnicu Caritasa, katoličke listove ''Glas koncila'', ''Mak'' i pokrenuo Kršćansku sadašnjost. Upravo na njegov nagovor papa Pavao VI. imenovao je samoborskog župnika Franju Kuharića pomoćnim zagrebačkim biskupom koji će poslije postati njegov nasljednik.

Na Drugome vatikanskom koncilu Šeper se zauzimao za vjersku slobodu, osuđujući masovni ateizam. Godine 1968., već s naslovom kardinala, Franjo Šeper imenovan je pročelnikom Svete Stolice za nauk vjere i tako je postao prvi Hrvat i prvi netalijan koji je obavljao taj visoki položaj u Katoličkoj crkvi.

Znatan je bio i Šeperov doprinos u ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice. Svojim moralnim autoritetom i velikim ovlastima odigrao je važnu ulogu za Katoličku crkvu u postkoncilskom razdoblju.