Premda politički podložan Beogradu, Zagreb je između dva svjetska rata bio industrijski najjači u tadašnjoj kraljevini Jugoslaviji, a isticao se i u kulturnim, znanstvenim i zdravstvenim djelatnostima, pa čak i u filmskoj industriji.

Svoj veliki doprinos takvom razvoju dao je, uz ostale, dr. Andrija Štampar, veliki vizionar i kreator higijene i naše socijalne medicine. Umro je u Zagrebu 26. lipnja 1958., dosegavši čast predsjednika Akademije znanosti i umjetnosti.
 
Andrija Štampar za života je obavljao mnoge dužnosti i aktivno zagovarao socijalnu medicinu te posvećivanje medicinskim potrebama malih ljudi. Ideja vodilja uvijek mu je bila da zdravstveni radnici ponajprije moraju djelovati na zdravstveno rizične skupine. Zalagao se za široko zdravstveno prosvjećivanje ljudi smatrajući kako se na taj način uspješno mogu suzbiti pojave mnogih bolesti. Njegova definicija zdravlja - da je zdravlje stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i danas je aktualna.

Štampar je postavio temelje javnozdravstvenih službi i osnovao više socijalno-medicinskih institucija, među kojima i glasoviti Higijenski zavod i Školu narodnog zdravlja. Stjepan Radić je 1927. svečano otvorio dvije impozantne Štamparove zgrade koje je financirala američka Rockeffelerova fundacija.

Novoj zdravstvenoj školi Štampar je namijenio središnju ulogu u zdravstvenom prosjećivanju naroda, posebno seljačkih slojeva. U tu svrhu služio se i filmom čiji je sadržaj uglavnom imao odgojnu poruku. Štamparove su ekipe prikazivale filmove u najudaljenijim mjestima, koristeći se posebnim vozilima.

Iako je Andrija Štampar 1945. postao direktorom Škole i dekanom Medicinskog fakulteta, doživio je veliku uvredu. Komunistička vlast zabranila je prikazivanje njegovih predratnih filmova, kako je rečeno, zbog navodnih nedostataka "u socijalnom, političkom, umjetničkom i posve stručnom pogledu".

Andrija Štampar bio je uz ostalo i jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije u kojoj je obnašao najviše dužnosti. Od 1947. godine do smrti bio je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.