Osim solsticija, postoje i dva ekvinocija : jesenski koji označava prvi dan jeseni  i proljetni.

Ti su dani prirodne pojave koje možemo jasno vidjeti gdje god bili tog trenutka na ovoj zemaljskoj kugli. Stoga su te dane slavili svi narodi i sve drevne kulture.

To su potpuno prirodni događaji koji kada se gledaju sa Zemlje označavaju sunčev ciklus i zato ga se oduvijek povezivalo s vatrom.

Za ljetni solsticij dan je najduži, a noć najkraća, ali to vrijedi samo za sjevernu polutku Zemlje, dok je na južnoj polutci obratno.

Ako bi promatrali Sunce vidjeli bi da ono izlazi na istoku i zalazi na zapadu, no svakim danom od ljetnog solsticija Sunce sve više izlazi prema jugu i sve više zalazi prema jugu. To znači da je njegov luk sve manji i manji sve do zimskog solsticija, kada se ponovo počne širiti.

Kada se Sunce nalazi na polovici svog puta taj dan zovemo ekvinocij ili ravnodnevnica jer tog dana dan traje isto koliko i noć. Solsticij se još kod nas naziva i suncostaj jer tog dana Sunce kao da stane te se nakon tri dana počne gibati u suprotnom smjeru. Ukoliko želimo promatrati ovaj fenomen dovoljno je da odemo na jedan vidikovac gdje možemo gledati zalazak Sunca i vidjet ćemo kako svaki dan nakon ljetnog solsticija Sunce se malo pomakne u lijevo, a nakon zimskog se počinje pomicati u desno.

Taj se fenomen događa zbog toga jer je zemlja malo zakrivljena u odnosu na Sunce te kako kruži oko Sunca mijenja svoj kut prema Suncu.  Na ljetni vrući solsticij Sunce je visoko na nebu i gleda nas pod pravim kutom, dok je na zimski isto u podne jako nisko na nebu i kut njegovih zraka ne mogu nas dovoljno ugrijati.