Najstarija misionarka na svijetu s 86 godina redovničkih zavjeta

U zadnje vrijeme često puta smo sve više svjedoci kako Bogu posvećene osobe, osobito redovnici i redovnice, doživljavaju duboku starosnu dob. I u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj imamo nekoliko takvih primjera. Jedna od takvih osoba je i njemačka misionarka u Brazilu, sestra Maria Electis SND, koja je na 3. korizmenu nedjelju 23. ožujka ove godine proslavila svoj, vjerovali ili ne - 110. rođendan.
Autor: Francisko Pavljuk/Laudato Photo: snd1.org četvrtak, 03. travnja 2014. u 15:37

Rođena je 23. ožujka 1904. godine u Pommernu/Mosel u Njemačkoj. Krsno ime joj je Luzia Mohrs. U rujnu 1925. godine ušla je u Mülhausenu (Grefrath) u Kongregaciju sestara Naše Gospe (SND). Novicijat je započela 26. ožujka 1926. godine kada je obukla redovničko odijelo i uzela redovničko ime Maria Electis.

Nakon dvogodišnjeg novicijata, 16. travnja 1928. godine položila je u Mülhausenu svoje prve redovničke zavjete, siromaštva, poslušnosti i čistoće. Od 1927. do 1938. godine kao redovnica djelovala je u nekoliko samostana i gradova u Njemačkoj. Kao mlada poletna redovnica djelovala je i u dječjem internatu. Zatim je izučila za njegovateljicu bolesnika, pa je s velikim marom i elanom djelovala i u toj struci i na tom području.

U srcu ove mlade redovnice ipak je tinjala iskra, želja i ljubav za misijama. Hrabro i odlučno ostavila je svoju rodnu zemlju i otišla kao misionarka u Brazil. U misije je došla 12. veljače 1939. godine kao 23. grupa sestara ove Kongregacije. Nepoznavanje portugalskog jezika u samom početku će joj pomutiti njezina očekivanja i planove. Njezin misijski san ipak će još malo čekati ostvarenje. Stoga će do srpnja 1939. godine ostati u Passo Fundo učiti portugalski jezik. U kolovozu iste godine dolazi raditi u psihijatrijskoj klinici Olivé Leite u Pelotas u Rio Grande do Sul. Ovdje se s velikom radošću i s puno energije brinula o pacijentima. O svojem tadašnjem radu sestra Maria Electis kaže: "Uvijek sam imala veliki respekt prema pacijentima. A i oni su imali respekt prema meni".

Godine 1988. zbog starosne dobi odlazi u samostansku zajednicu svojih susestara "Recanto Aparecida" u Canoas, RS, gdje je do svoje 100. godine života bila aktivna djelovateljica. Kasnije je svoje dane ispunjavala žarkom molitvom i koliko je mogla manjim kućanskim poslovima u zajednici, prvenstveno u kuhinji. U ovoj poodmakloj životnoj dobi molitva i 'heklanje' njezine su glavne svakodnevne zadaće, a raduje se i biti u društvu svojih susestara. Ipak se osjeća još zaposleno i korisno. Prošle godine, 19. siječnja, proslavila je 85. obljetnicu svojih redovničkih zavjeta u Kongregaciji s još svojih 18 susestara koje su toga dana slavile 25, 50, 60, 65, 70 i 75 godina redovništva. Ovaj jubilej do sada nije mogla proslaviti niti doživjeti niti jedna sestra ove Kongregacije od njezinog osnivanja u Coesfeldu u Njemačkoj 1850. godine. Misno slavlje toga dana predvodio je u samostanskoj kapeli biskup Agenor Girardi.

Sestre Brazilske provincije Nossa Senhora Aparecida u Canoasu ponosne su što su sa sestrom Marijom Electis mogle proslaviti njezin sadašnji 110 rođendan, a i nedavni redovnički jubilej, nesvakidašnji i veoma rijetki doživljaj. Također su ponosne što žive i mole s njom u samostanu.

Inače, sestra Maria Electis (Luzia) Mohrs najstarija je misionarka na svijetu i jedna od zadnjih njemačkih misionarki ove Kongregacije koje djeluju u Brazilu. Od 2006. godine je u invalidskim kolicima i teško je pokretna. Njezini prvotni misijski poziv i žar do danas se nije nimalo ugasio. Taj žar itekako je prisutan u njezinoj molitvi, u toplini prijateljstva i ljubaznosti, njezinom osmijehu, ljubavi prema redovničkoj zajednici u kojoj živi, njezinoj zahvalnosti...

Njezina srdačna riječ "Hvala" pokazuje njezinu još uvijek živahnu duhovnost. Sigurno da je ova sestra i misionarka posebni Božji dar ovoj Kongregaciji, a i primjer svima nama. Otvorena je za sve ono što joj život u budućnosti donese.
 

Da biste komentirali, prijavite se.